Ban Hrvatske i Dalmacije

Ban Hrvatske i Dalmacije ili hrvatsko-dalmatinski ban (lat. banus Chroatiae et Dalmatiae; hrv. ban Dalmacije i Hrvat), poznat u ranijim razdobljima i kao primorski ban (lat. banus maritimus, de maritimis banus), najviši državni dužnosnik na teritoriju Kraljevine Hrvatske i Dalmacije pod vlašću ugarske krune. Dotadašnji naslov hrvatskog bana podijelio se krajem 12. i početkom 13. stoljeća na dvije titule i korespondirajuće službe – primorskog i slavonskog bana. Prema sačuvanim povijesnim izvorima, čini se da je primorski ban bio podređen banu Slavonije.[1]

U vrijeme prijestolonasljednih borbi među između posljednjeg Arpadovića, ugarskog i hrvatskog kralja Andrije III. Mlečanina († 1301.), knez Pavao I. Bribirski († 1312.) uspio je bansku titulu pretvoriti u nasljednu, promijeniti njen naziv u "ban Hrvata" (banus Croatorum) i zavladati kao gotovo neovisan vladar.[2] Poslije sloma vladavine bana Mladena II. Bribirskog 1322. godine, ukinuta je nasljednost banske časti i vlasti u Hrvatskoj, ali i dalje opstaju dva banska naslova; hrvatsko-dalmatinskog i slavonskog bana. Godine 1476. ukinuto je dvojstvo banske časti i otada je bio imenovan jedan jedinstveni ban za Kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju i Kraljevinu Slavoniju, pod naslovom – ban Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.

Popis hrvatsko-dalmatinskih banova

uredi

Izvori

uredi

Vanjske poveznice

uredi



Nedovršeni članak Ban Hrvatske i Dalmacije koji govori o tituli treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.