Otvori glavni izbornik

Bartul Čulić (Split, 1907), bivši hrvatski nogometaš, jugosl. reprezentativac, vratar Hajduka, jedan od najboljih vratara u povijesti kluba.[1]

Bartul Čulić
Osobni podatci
Puno ime Bartul Čulić
Nadimak krvavi Bariša
Rođen 6. ožujka 1907.
Umro 30. travnja 1948.
Broj 1
Pozicija vratar
Mlađi uzrasti
1923 - ? Uskok
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1923. - '
' - 1926.
1926. - 1939.
Uskok
Borac Split
Hajduk Split

00113 00(0)
Reprezentativna karijera
1931. - 1935. Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslavija 0010 00(0)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Bartul Čulić braniti je počeo kao 16-godišnjak u momčadi ŠK Uskok. Kao talentirani vratar prelazi u redove splitskog Borca (kako se jedno vrijeme zvao RNK Split) i sjanim obranama privlači pozornost najjačeg splitskog kluba - Hajduka. Kao nasljednik Otmara Gazzarija za splitski Hajduk je branio od 1926. do 1939. godine u 285 službenih utakmica.[2] Na petom je mjestu na popisu vratara Hajduka sa najviše nastupa u povijesti iza Vukčevića, Ante Vulića, Beare i Pudara.[3] Sa Hajdukom je osvojio osvojio dva prvenstva 1927. i 1929. godine. Po zanimanju stolarski radnik, a kasnije namještenik u općini, ostao je u sjećanjima kao stasit, snažan i neobično hrabar vratar lavljeg srca koji nije prezao ni od pogibeljnih povreda da sačuva gol. Bacao se u najveće gužve i često izlazio krvave glave i koljena.[4] Hajdukov gol čuvao je punih 13 godina.

Za reprezentaciju je branio na 10 utakmica (1931-1935), prvi nastup imao je 29. listopada 1931. protiv Poljske (3:6) u Poznańu, kada je između stativa zamjenio Beograđanina "Jocu" Spasića (SK Jugoslavija), a oprostio se 1. siječnja 1935. protiv Rumunjske (4:0) za Balkanski kup, kada je reprezentacija Jugoslavije osvojila jedini pobjednički trofej. Najbolju igru u državnom timu pružio je 1934. protiv Brazila (8:4) u Beogradu.[5] To je ujedno bio jedini nastup kad je branio svih 90 minuta, niti na jednom drugom nije dočekao kraj utakmice - svaki put je iznet na nosilima![4]

Za vrijeme 2.Sv.Rata sudjelovao je u obnavljanju Hajduka, priključivši se na Visu, s grupom starijih igrača, "jedinici-kolektivu Hajduk NOVJ".

Preminuo je od tuberkuloze, navršivši 41 godinu, 30.travnja 1948. u Zagrebu, u bolnici na Sljemenu.

Statistika u Hajduku [6]
Natjecanje Nastupi Zgoditci
Prvenstvo 113 0
Kup 10 0
Superkup 0 0
Međunarodne 0 0
Splitski podsavez 15 0
Ukupno 138 0

Prijateljske 147 0
Sveukupno 285 0

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi

  • Slobodna Dalmacija Renato Vučetić: Matošić i Čulić oduševili Talijane, 3. studenoga 2003.