Bekim Sejranović

Bosansko-hrvatski književnik

Bekim Sejranović (Brčko, 30. travnja 1972. – Banja Luka, 21. svibnja 2020.), norveški, bosanskohercegovački i hrvatski književnik.[1]

Bekim Sejranović
Bekim sejranovic.jpg
Rođenje 30. travnja 1972.
Brčko, Bosna i Hercegovina
Smrt 21. svibnja 2020.
Banja Luka, Bosna i Hercegovina
Period pisanja 2001.-2020.
Književni period postmoderna

ŽivotopisUredi

Rođen je 1972. godine u Brčkom. Godine 1985. preselio se u Rijeku gdje je pohađao pomorsku školu i studirao kroatistiku. Od 1993. godine živio je u Oslu u Norveškoj gdje je na Povijesno-filozofskom fakultetu magistrirao južnoslavensku književnost. Od 2011. do 2014. godine živio je u Ljubljani, a od svibnja 2015. godine živio je i radio u Zagrebu. Od 2000. godine radio je kao sudski tumač i književni prevoditelj, predavao norveški za strance, pisao i objavljivao prozu. Romani i kratke priče prevedene su mu na više stranih jezika uključujući norveški, engleski, slovenski, makedonski, njemački, češki, talijanski i poljski.[2] Dobitnik je Nagrade "Meša Selimović", 2009. godine. Bio je član Hrvatskoga društva pisaca.

Preminuo je u Banjoj Luci, 21. svibnja 2020. godine, u 49. godini života.[2] Po primitku vijesti, Veleposlanstvo Bosne i Hercegovine u Pragu istoga je dana spustilo zastavu Bosne i Hercegovine na pola koplja u znak žaljenja na prerano preminulog književnika.[3]

Njegova posljednja priča napisana i objavljena prije smrti je Miss Misery na otoku Susku. Napisana je u sklopu projekta EPK Rijeka 2020. tijekom kojeg je autor mjesec dana boravio u rezidenciji na otoku Susku. Nastala je u proljeće 2019. godine.[4]

BibliografijaUredi

  • Modernizam u romanu Isušena kaljuža Janka Polića Kamova (studija, 2001);
  • Fasung (zbirka priča, 2002.);
  • Nigdje, niotkuda (roman, 2008.);
  • Ljepši kraj (roman, 2010.),
  • Sandale (roman, 2013.),
  • Tvoj sin Huckleberry Finn (roman, 2015.),
  • Dnevnik jednog nomada (roman, 2017.)

FilmografijaUredi

  • Od Tokija do Morave (putopis, Bekim Sejranović (scenarist) i Moku Teraoka (režiser), 2011.)

CitatiUredi

  „Htio sam na neki način postati slavan. Probao sam koz sport, ali nije išlo. Pa sam, kao valjda i velika većina tinejdžera, snivao postati rock zvijezdom, čak sam i svirao i pjevao po nekim bendovima dok sam živio u Rijeci, ali bio sam svjesan da nisam muzičar, niti ću ikad postati. Pa sam se prihvatio novinarstva, tada već kao student, također u Rijeci, ali i to je prošlo. Zatim sam neko vrijeme u Oslu predavao na fakultetu, pisao književno-teoretska djela, pokušavao napraviti neka "velika znanstvena otkrića", ali ni tu se nisam našao. I na kraju mi je ostalo jedino još pisanje, pa sam i to probao, i činilo se da sam se u tome donekle pronašao. Zašto lagati, čovjeku godi kada mu neko kaže da je dobar u tome što radi, bez obzira čime se bavio.”
(Sejranović za Slobodnu Dalmaciju, 2020.[5])

IzvoriUredi

  1. U 48. godini umro Bekim Sejranović, jedan od najčitanijih BiH književnika, studirao je u Rijeci, magistrirao u Oslu, pamte ga i Splićani. slobodnadalmacija.hr. (5. kolovoza 2017.) Pristupljeno 7. svibnja 2016.
  2. 2,0 2,1 Preminuo Bekim Sejranović. ba.n1info.com. (5. kolovoza 2017.) Pristupljeno 7. svibnja 2016.
  3. U 48. godini umro Bekim Sejranović, jedan od najčitanijih BiH književnika, studirao je u Rijeci, magistrirao u Oslu, pamte ga i Splićani. slobodnadalmacija.hr. (5. kolovoza 2017.) Pristupljeno 7. svibnja 2016.
  4. [1] Jutarnji list, POSLJEDNJA PRIČA KOJU JE NAPISAO NEDAVNO PREMINULI KNJIŽEVNIK Bekim Sejranović: Miss Misery na otoku Susku, pristupljeno 20. studenoga 2020.
  5. Marko Njegić. "Bekim Sejranović: Filmovi bi trebali ići ispred vremena", objavljeno 14. rujna 2016. pristupljeno 25. studenoga 2020.

Vanjske povezniceUredi