Bernoullijeva nejednakost

Bernoullijeva nejednakost je nejednakost nazvana po Jacobu Bernoulliju koja služi za aproksimaciju potenciranja 1 + x. Također, ova se nejednakost često koristi za dokazivanje drugih nejednakosti u realnoj analizi.

Ona glasi ovako: za svaki prirodni broj i svaki realni broj vrijedi Jednakost vrijedi samo kada je ili Uočimo da za paran broj nejednakost ima rješenja za svaki realni

Jacob Bernoulli ju je prvi objavio u svojem djelu “Positiones Arithmeticae de Seriebus Infinitis” (Basel, 1689.).

Dokazi uredi

Dokaz matematičkom indukcijom uredi

Nejednakost se najčešće dokazuje metodom matematičke indukcije pa ćemo ga ovdje navesti. Za   tvrdnja očito vrijedi. Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za neki   Onda je prema pretpostavci   No, desna strana nejednakosti je jednaka   (jer je  ) pa prema tome tvrdnja vrijedi i za   čime je ovaj teorem dokazan.

Dokaz binomnim teoremom uredi

Nejednakost se za   također može dokazati jednostavno koristeći binomni poučak. Dakle, iz binomnog poučka slijedi   što je jednako   Očito je   pa je konačno  

Dokaz pomoću derivacije uredi

Dokazujemo Bernoullijevu nejednakost elementarnim diferencijalnim računom.

Neka je   Očito je  . Isto tako vrijedi   pa je funkcija   rastuća te je   što je i trebalo dokazati.[1]

Primjene uredi

Bernoullijevom nejednakošću može se dokazati korisna nejednakost  . Naime, vrijedi  .

Ova se nejednakost može pokazati i direktno. Neka je   funkcija definirana s  . Tada je derivacija funkcije   jednaka  . Za svaki   je   pa je  . Dakle, funkcija   raste na intervalu   pa kako je neprekidna u točki   slijedi   za svaki  , odnosno  , što je i trebalo pokazati.

Izvori uredi

  1. Branimir Dakić, Neven Elezović, Matematika 4, udžbenik matematike za 4. razred prirodoslovno-matematičke gimnazije, Element, Zagreb, 2015.