Bespuća povijesne zbiljnosti

Bespuća povijesne zbiljnosti su najpoznatije djelo prvoga hrvatskog predsjednika, prevođena i na strane jezike.

Bespuća povijesne zbiljnosti
Bespuca povijesne zbiljnosti 14082012 2 roberta f.jpg
Bespuća povijesne zbiljnosti na hrvatskome i stranim jezicima
Autor Franjo Tuđman
Izdavač Nakladni zavod Matice hrvatske
Datum (godina)
izdanja
1989.
Vrijeme (mjesto)
nastanka
Zagreb
Broj stranica 505

Opis djelaUredi

Knjigu je dr. Tuđman pripremao od ranih 1980-ih,[1] a objavio 1989.1990. godine.[2]

Ako se pogleda Tuđmanov spisateljski opus, onda se Bespuća povijesne zbiljnosti nameću kao knjiga središnja po važnosti i utjecaju. Tuđmanov povjesničarski magnum opus ostaje Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji; uz nju, tu je i vrijedna rasprava Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi, dok je polemičar i strateg Tuđman najbolje predstavljen u Usudbenim povjesticama i u zbirci interviewa inozemnim novinarima, Hrvatska riječ svijetu.

U tome korpusu pisanih djela, Bespuća se nameću kao čudan križanac: dijelom polemika s političko-ideološkim protivnicima iz Tuđmanovog komunističkog razdoblja; dijelom filozofski pokušaj meditacije nad nasiljem u svjetskoj povijesti. Dijelo je i pokušaj artikulacije težnje za profiliranjem političke aktivnosti koja će svoj izraz dobiti u borbi za hrvatsku samostalnu državu. Tuđman je kao «filozof povijesti» neoriginalan i ne previše uvjerljiv: najveći broj ilustracija njegovih tvrdnji je iz popularne knjige Barbare Tuchman o zlosretnom 14. stoljeću. Klasični pisci filozofije povijesti u Tuđmanovovu svjetonazoru ne igraju veliku ulogu. Najugledniji domaći analitičari hrvatske geo- i povijesnopolitičke sudbine kao Ivo Pilar i Milan Šufflay slabo su zastupljeni u ovome djelu. Štoviše, u svome je pojmovnom instrumentariju Tuđmanova knjiga bila pomalo zastarjela već u trenutku izlaska: autorovo pozivanje na marksističke autoritete i ljevičarsko pravovjerje predstavljalo je anakronizam i u trenutku objave.

Predmet čestih kritika, Tuđmanov antisemitizam, nazočan je u ovome djelu. U cijelom jednom poglavlju, naslovljenom "O historijatu umnožaba ratnih zločina i stvaranja "jasenovačkog" mita i "bleiburškog" mita", Tuđman podrobno analizira to pitanje.[3] Namjerom pobijanja "glavnog velikosrpskog mita", Jasenovca, statistikama je potkrijepljivao proizvoljnost dotadašnjih procjena o žrtvoslovlju tijekom Drugog svjetskog rata. Naveo je i dosta povjesničara koji problematiziraju brojke o stradanju Židova pod nacističkim režimom, držeći upitnom tezu o 6 milijuna poubijanih Židova. Ti istraživači smatraju da se točna brojka ne može odrediti, ali da je bliža procjeni od 4 milijuna, a ne 6 milijuna. Naglasivši to, kao i otvorivši neugodnu temu židovskih kapoa u koncentracijskim logorima (tj. o «suradnji» židovskih logoraša s nacističkim nadzornicima, uglavnom po memoarima hrvatskoga komunista Ante Cilige, koji je proveo godinu dana kao zatočenik u Jasenovcu), Tuđman je dirnuo u «svetu kravu» židovske "nacionalne mitologije". Tuđman je perspektivizirao židovsko mučeništvo kao samo jedno od stradanja u općoj povijesti genocida, ovim je pokušao relativizirati majoriziraciju nacističkog i minoriziraciju komunističkog zlosilja.

Trajne vrijednosti Tuđmanove knjige se mogu sažeti u dvije izuzetne odlike: rušenje centralnog "modernoga velikosrpskoga mita", Jasenovca, koji mu je važnošću nadišao srpsku Kosovsku mitologiju koja pripada predmodernomu razdoblju nacionalne ideologije, te odigrao zloćudnu ulogu u novijoj povijesti. Navodno desetorostruko napuhivanje brojki i «nacionalno profiliranje» Jasenovačkih žrtava poslužilo je glavnim sredstvom za stvaranje slike o Hrvatima kao dijaboličnim krvolocima, uticaj čega je odigrao kobnu ulogu u masovnoj mobilizaciji Srpstva koje se sunovratilo u istrjebljivački rat. Doduše, moglo bi se dodati da su neki suvremenici (kao povjesničar Ljubo Boban, i, kasnije, matematičar-publicist Josip Pečarić) također obrađivali temu mitologizacije i instrumentalizacije logora Jasenovac u službi velikosrpske ekspanzionističke agresije.

Tuđman je također tvrdio da je "orkestrirana" navala srpskih historičara na Katoličku crkvu i na njezinu ulogu među Hrvatima, napose tijekom Drugoga svjetskog rata, zapravo nastavak i primjena Stojanovićeve teze s početka stoljeća.[1]

Drugo, pomalo neočekivano trajno nasljeđe Tuđmanovih Bespuća povijesne zbiljnosti je na polju "pohrvaćivanja" hrvatskoga jezika. Neke su Tuđmanove novotvorenice ušle u hrvatski jezik, većina nije, no, važnijom se pokazala njegova upornost u upotrebi izvornih hrvatskih riječi. Već legendarni naslov jednoga poglavlja: «Svedobna sveudiljnost genocidne činidbe», ukazao je na smjer kojim je otada krenuo hrvatski jezik - makar se taj put nerijetko i razilazio s Tuđmanovim.

Sadržaj djelaUredi

  • Dio prvi
    • Povijest i životna sudba
      • I. O orisu jasenovačkog mita i teza o genocidnosti hrvatstva
      • II. O »Eri tuđmanovštine« ili otkada i o čemu je spor
        • 1. U sukobu s dogmatsko unitarističkim nagnućima na strategijskom području narodne obrane
        • 2. U viru ključnog spora oko sloma monarhističke Jugoslavije i Hrvatske u NOR-u
        • 3. U procjepu političkog voluntarizma i znanstvenog nastojanja
        • 4. U žrvnju obračuna dogmatskih snaga s demokratsko-progresivnim strujama
  • Dio drugi
    • Povijest kao zločinidba i mitska pričimba
      • I. O historijatu umnožaba ratnih žrtava i stvaranja »jasenovačkog« mita i »bleiburškog« mita
      • II. Tragovima povijesne (pre)ozbiljnosti i nerazboritosti
        • 1. Pri-činidbe mitomanske pri-povijesti
        • 2. O ratnim i genocidnim zlodjelima u ranijoj povijesti
        • 3. U sjeni »holokausta«
        • 4. Svedobna sveudiljnost genocidne činidbe
  • Dio treći
    • Filozofija i povijesno zlo
      • I. Prazdvajanja ljudskog uma nad bivstvom nasilja
        • 1. U mitologijsko-religijskom mudroslovlju
        • 2. U antičkom filozofskom umovanju
        • 3. U kršćanskoj skolastici
      • II. Promišljanja smisla neizbježiva zla
        • 4. U humanističko-renesansnom povijesno-misaonom grotlu
        • 5. Na putovima racionalizma
        • 6. U razboru prosvjetiteljskom
        • 7. U obzorju europske klasike
      • III. Osmišljavanje svrhovitosti i besciljnosti sile
        • 8. Na inačištu suglasja i opreka s filozofskim nasljeđem
        • 9. U domišljanju pacifističkom i marksističkom
        • 10. U faštističko-nacističkom procijepu volje i raz-uma
        • 11. U suvremenom promišljanju svevremenskoga bezgraničja zlosilja
        • 12. U razdvojbi - zdvojnosti
  • Dio četvrti
    • Povijesne činjenice i neznanstvene teorije
      • I. Izopaka povijesno-znanstvenih činjenica
        • 1. O vjerodostojnosti izvora i svjedočanstava o ratnim žrtvama
        • 2. O dosadašnjim znanstvenim spoznajama
      • II. Mitska podloga teorija o genocidnosti hrvatstva
        • 3. Od mita do teorija o genocidnosti svakog hrvatstva
        • 4. O povijesnoj krivnji katoličke Crkve
        • 5. O prosudbama nacionalizma i separatizma hegemonizma i federalizma
    • Zaglavak
  • Pretpostavke za ozbiljenje povijesne razboritosti
  • Kazalo imena[4]

IzdanjaUredi

Bespuća povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja,

  • Zagreb, 1989.;
  • II. izd. 1989.,
  • III. i IV. izd. 1990.[2]

IzvoriUredi

  1. a b Jure Krišto: Katolička crkva i katolicizam u djelu Franje Tuđmana (III.) (pristupljeno 18. kolovoza 2012.). Inačica izvorne stranice arhivirana 7. travnja 2014. Pristupljeno 18. kolovoza 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. a b Životops, Dr. Franjo Tudjman, povjesničar i državnikInačica izvorne stranice arhivirana 25. studenoga 2012. (pristupljeno 18. kolovoza 2012.)
  3. Vladimir Žerjavić: "Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu", Globus, Zagreb 1992. (pristupljeno 18. kolovoza 2012.) (Hrčak)
  4. Franjo Tuđman, Bespuća povijesne zbiljnosti, Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja, Nakladni zavod Matice hrvatske, Izabrana djela Franje Tuđmana, Zagreb, 1990., ISBN 86-401-0042-X, str. 506-507

Vanjske povezniceUredi