Bičevanje, rjeđe flagelacija (od latinske riječ flagellum za "bič") predstavlja čin metodičkog udaranja ljudskog tijela. U užem smislu se pod time podrazumijeva udaranje za to posebno napravljenim predmetima kao što je bič. Bičevanje se najčešće primjenjuje na osobu protiv njene volje, odnosno kao vrsta tjelesne kazne, ali se također može primijeniti i dobrovoljno - kao dio religijskog obreda (samobičevanje) ili radi postizanja sadomazohističkog užitka.

Bičevani rob u Baton Rougeu, u američkoj južnoj državi Louisiana 1863.

Povezani članci

uredi

Vanjske poveznice

uredi