Bošnjaci (Hrvati u Mađarskoj)
Baranjski Bošnjaci ili bošnjački Hrvati etnička su skupina Hrvata u Mađarskoj.
SmještajUredi
Žive u Baranji: u gradu Pečuhu,[1][2][3][4][5][6] kao i u selima Kukinj, Semelj,[7] Salanta (gdje su došli u 18. st., a danas čine 32 % sela), Udvar kod Pečuha,[8] Nijemet, Pogan[9] itd. Donedavno su činili značajne zajednice u Ati, Suki i Sukitu, no tamošnji Hrvati znatno su se pomađarili.
Hrvatski etnograf iz Mađarske, Đuro Šarošac, u svojem je radu iz 1973. obradio sela u pečuškoj okolici. Prema njegovom istraživanju, sela koja se nalaze južno od Pečuha naseljena su bošnjačkim Hrvatima: Ata, Kukinj, Nijemet, Udvar, Pogan, Salanta, Semelj i Sukit.[10]
PovijestUredi
U Baranju su došli iz Bosne, velikim dijelom u 16. i 17. stoljeću, kada je taj kraj bio pod osmanskom vlašću. Ipak, u znatnijem broju ih je bilo već u 14. stoljeću u Pečuhu.[9] O koncentraciji bošnjačkih Hrvata u Pečuhu svjedoči da su svojevremeno u tom gradu imali svoju „Bošnjačku četvrt”.[11] Oslobodilački ratovi nisu bili lagodnim za njih, ali je dio preživio sve te ratove. Ni Rákóczyjevi kuruci (vidi: Rákóczijev ustanak 1703. – 1711.) nisu bili milosrdni prema tom kraju, kao ni srpski graničari u carskoj službi; i jedni i drugi te su krajeve divljački opustošili. U doseljavanju baranjskih Bošnjaka uvelike je pridonio pečuški biskup Matija Ignacije Radanović (1687. – 1703.). Radanović se odlučio na to kako bi povećao broj katolika u svojoj biskupiji.
Tradicionalna zanimanjaUredi
Prvi zlatari u Budimu bili su iz redova ove hrvatske etničke skupine koji su ondje došli u 18. stoljeću. Bavili su se vinogradarstvom na visokoj razini, a to je posebice dobilo maha nakon oslobađanja kmetova u drugoj polovici 19. stoljeća. Bošnjaci u okolici gradova imali su u to vrijeme i jak razvitak vrtlarstva.
Kulturna umjetnička društvaUredi
- KUD Marica (Salanta)
- KUD Ladislav Matušek (Kukinj)
- KUD Dubrava (Semelj)
- KUD Tanac (Pečuh)
- KUD Baranja (Pečuh)
GovoriUredi
Upotrebom pečuškog hrvatskog dijalekta bošnjački Hrvati čine govornu enklavu. Također govore nenovoštokavskim štokavskim narječjem, arhaičnom istočnobosanskom dijalektu hrvatskog jezika.[12][13]
ManifestacijeUredi
IzvoriUredi
- ↑ Croatica.hu Dinko Šokčević: Povijest Hrvata u Mađarskoj
- ↑ MVP RH Inačica izvorne stranice arhivirana 21. srpnja 2011. Bilateralni odnosi
- ↑ Glas Koncila Inačica izvorne stranice arhivirana 31. listopada 2007. Kako dalje glede pastorala hrvatskih katolika u Mađarskoj?
- ↑ Živko Mandić: Obiteljski nadimci Hrvata Bošnjaka u Mađarskoj
- ↑ Folklorni ansambl "Tanac", Pečuh Inačica izvorne stranice arhivirana 24. listopada 2016. Priča
- ↑ Podravina.net Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2007. Sanja Vulić: Međunarodni kroatistički znanstveni skupovi u Pečuhu 1998. i 2000.
(PDF)
- ↑ Hrvatski glasnik br. 34/2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. XIV. Bošnjačko sijelo u Kukinju (PDF)
- ↑ Ansambl narodnih plesova Tanac. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 3. ožujka 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b Sanja Vulić: O govorima Hrvata u Mađarskoj, Podravina.net, objavljeno 9. ožujka 2007. [neaktivna poveznica]
- ↑ (mađ.) Honismeret Inačica izvorne stranice arhivirana 22. svibnja 2011. dr Gábriel András: Bosnyákok Baranyában
- ↑ Juraj Lončarević: Hrvati u Mađarskoj i Trianonski ugovor, Školske novine, Zagreb, 1993., str. 79, ISBN 953-160-004-X
- ↑ Hrvatski iseljenički zbornik 2001. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2008. Sanja Vulić: Hrvatska pučka imena božićnih blagdana u dijaspori
- ↑ Kolo br.4/2004. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. svibnja 2013. Prilog poznavanju štokavskoga narječja i njegovih dijalekata
Vanjske povezniceUredi
- Radio Croatica Znanstveni skup o bošnjačkim Hrvatima u Kukinju, 22. studenog 2008.
- (mađ.) Nemzeti és etnikai kisebbségek Magyarországon Dinko Šokčević: Bosnyák-horvátok
- (mađ.) Honismeret dr Gábriel András: Bosnyákok Baranyában
- Baranjske hrvatske nošnje - Bošnjaci. Pristupljeno 24. siječnja 2018.
|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć)