Otvori glavni izbornik

Don Božo Markotić (Riječani kod Modriče, 18. prosinca 1952. - 9. travnja 1995.), hrvatski katolički svećenik, prvi kapelan HVO, kroničar. Markotićev grob utočište je mnogima u nevolji i problemima. Snaga koju im ulijeva iznova pruža ljudima snage.[1][2]

ŽivotopisUredi

Rođen u Riječanima kod Modriče. U rodnim Riječanima i u Modriči pohađao pučku školu. U Zagrebu na Šalati pohađao sjemenišnu gimnaziju te u nadbiskupskom sjemeništu «Zmajević» u Zadru. Odslužio vojni rok. Poslije vojnog roka studirao u Sarajevu teologiju. U sarajevskoj katedrali zaredio se na svetkovinu apostolskih prvaka Petra i Pavla, 29. lipnja 1981. Bio je kapelan u Derventi i u župi sv. Josipa u Zenici. Potom župnik u Haljinićima (kod Kaknja) te u potom u Čajdrašu kod Zenice do svoje prerane smrti.[2][1]

U Domovinskom ratu bio je vojni kapelan Zeničke brigade HVO-a. U obrani BiH i Hrvata srednje Bosne veliki duhovni doprinos u skrbi za branitelje.[3]

Tijekom ratnih zbivanja na prostoru Zenice pisao je župnu kroniku redovno bilježeći sve tegobe, patnje i strahote čajdraških Hrvata. Župna kronika oslužila je kao dokazni materijal i međunarodnom Haškom sudu[4] na haškim suđenjima za zločine nad Hrvatima središnje Bosne.[5] Cijelo vrijeme rata ostao uz svoj hrvatski narod u župi Čajdraš kod Zenice, trpeći istu sudbinu, davajući duhovnu okrjepu i utjehu.[1][2]

Životno načelo don Bože bilo je:[1][2]

  „U mome životu postoje istine za koje sam spreman i život položiti,a to su moja vjera i moj hrvatski narod!» ”

Kad su velikobošnjački osvajači počeli etnički čistiti zenički kraj od hrvatskog puka, vlč. Božo hrabro se prvi podmetao za svoju pastvu. Po svim nepogodama, usprkos svim oružanim prijetnjama, prvi je pomagao pretučenom, opljačkanom, gladnom i žednom. Stalno je bdio uz narod, često je bio neispavan, s narodom je dijelio brige i strahovanja, a situacija je i dalje bivala besperspektivna. To je ostavilo loše posljedice na njegovo zdravlje pa je zadnje godine rata se sve češće razbolijevao. Odbio je bolničko liječenje, jer se bojao da će ako otiđe onda se obeshrabriti i otići iz Čajdraša i ono malo hrvatskog puka.[1][2]

Umro je vrlo rano, u 43. godini. Na njegovom se grobu mole njegovi župljani i vjernici iz drugih krajeva. Svjedočanstva vjernika koji su se molili po određenoj nakani svećeniku Boži, svjedoci su da su njihove molitve uslišane.[1][2]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Kockice.ba Dragan Vidović/don Josip Lebo: DON BOŽO MARKOTIĆ- ČAJDRAŠKI HEROJ ČIJA SU DJELA SVETA, 10. travnja 2016. (pristupljeno 25. travnja 2017.)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Dnevnik.ba Zenica - Godišnjica smrti Zeničkog heroja Bože Markotića, 10. travnja 2017. (pristupljeno 25. travnja 2017.)
  3. KTA MOLITVENO SJEĆANJE NA POGINULE BRANITELJE ZENIČKE BRIGADE HVO-A, Čajdraš, 20. kolovoz 2015. (pristupljeno 25. travnja 2017.)
  4. KTA kta: OBJAVLJENA KNJIGA O ŽUPI ČAJDRAŠ, Zenica - Čajdraš, 18. lipanj 2012. (pristupljeno 25. travnja 2017.)
  5. Poskok.info Esad Hećimović, Dani: Čajdraš u mome srcu, 18. studenoga 2012. (pristupljeno 25. travnja 2017.)

Vanjske povezniceUredi

  • Kockice.ba Dragan Vidović: Heroji u mantijama posljednji borci svoga naroda, 14. ožujka 2017.