Bojanska crkva

Bojanska crkva sv. Nikole i Pantelejmona (bugarski: Боянска църква „Св. Никола и Пантелеймон“) je srednjovjekovna bugarska pravoslavna crkva u sofijskom predgrađu Bojana. UNESCO je crkvu 1979. uvrstio na svoj popis Svjetske baštine.

Bojanska crkva
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Boyana church whitened.jpg
Flag of Bulgaria.svg
Godina uvrštenja1979. (3. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iii
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:http://whc.unesco.org/en/list/42

OdlikeUredi

 
Tlocrt crkve; starost prostorija ide s desna na lijevo
 
Freska bugarske plemkinje Desislave

Crkva se sastoji od tri dijela izgrađena u 10. i 13. (Drugo Bugarsko Carstvo), te obnovljenog dijela iz 19. stoljeća. Najstariji dio je mala crkva tlocrta upisanog grčkog križa s jednom apsidom i križnim svodom. Kasniji dodatak je dvokatni mauzolej sevastokratora (prvi poslije Cara) Kalojana, unuka Stefana Nemanje, i njegove žene Desislave s dvije arkosilije na prizemlju, te obiteljskom kapelom s bačvastim svodom na katu. Izvana je ukrašena keramičkim ornamentima. Posljednji dodatak je izgrađen donacijama lokalnog stanovništva u 19. stoljeću.

Crkva je najpoznatija po svojim freskama iz 1259. godine, koje su naslikane preko još starijih slika i pružaju jedan od najkompletnijih i najbolje očuvanih primjera srednjovjekovne pravoslavne umjetnosti. Na freskama je prikazano 89 prizora s 240 ljudskih figura i osebujni stil umjetnika predstavlja jasan odmak od strogih normi bizantske slikarske škole. 18 prizora u narteksu oslikava život sv. Nikole na kojima je slikar oslikao tadašnju svakodnevnicu. Tako "Čudo na moru" prikazuje tadašnje brodove poput mletačke flote. Portreti patrona crkve, Kalojana i njegove žene Desislave, kao i oni careva Konstantina Tikha i carice Irine, smatraju se najživotnijim portretima svog doba, a nalaze se na sjevernom zidu crkve.

Ravnatelj Nacionalnog povijesnog muzeja u Sofiji, Božidar Dimitrov, istaknuo je kako je nedavno, tijekom restauracije, otkriveno ime do tada nepoznatog umjetnika na natpisu koji glasi: "Zograf Vasilij iz sela Subonoša, Sersko i njegov šegrt Dimitar".[1]

BilješkeUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Bojanska crkva
  1. Otkriće slikara Bojanske crkve AFP-Google, 3. listopada 2008. Posjećeno 6. listopada 2010.

Vanjske povezniceUredi