Otvori glavni izbornik

Boris Baćić

hrvatski arheolog

Boris Baćić (Pazin, 9. siječnja 1912. - Pula, 6. kolovoza 1991.), hrvatski arheolog [1]

Rođen u Pazinu u prosvjetarskoj obitelji. S obitelji je 1919. godine emigrirao u Kraljevinu SHS, u Sloveniju. Živio je u Kranju, a potom u Ljubljani. U Ljubljani na Filozofskom fakultetu 1941. godine diplomirao je klasičnu filologiju.[2][3]

Zaposlio se u Ljubljani. Radio je kao konzervator u "Spomaniškom uradu" u kojem je radio od 1942. do 1945. godine. Nakon toga prešao je u Narodni muzej u Ljubljani gdje je radio kao muzejski kustos do 1947. godine. S vodećim onodobnim slovenskim arheolozima surađivao je na otkrivanju srednjovjekovnih fresaka te rad na prapovijesnim, starovjekovnim i srednjovjekovnim lokalitetima. [2][3]

U razdoblju povlačenja anglo-američke vojne uprave preselio se u Pulu. Osobno je 15. studenoga 1947. godine preuzeo ključeve puljskog Arheološkog muzeja. Preuzeo je praznu muzejsku zgradu. Tijekom međudržavnih pregovora o vraćanju odnešene arheološke građe, organizirao je sustavno topografsko istraživanje Istre te nova arheološka iskapanja. Osuvremenio je organizaciju rada, osnovao je dokumentacijski odjel i laboratorij, te otvorio prvu stalnu muzejsku izložbu. Do 1967. obnašao je dužnost ravnatelja. Dužnost voditelja Odjela za prapovijesnu arheologiju obnašao je do odlaska u mirovinu 1978. godine. Baćićevom zaslugom uređene su arheološke zbirke u Poreču, na Brijunima i u Osoru. Pokrenuo je izradbu sustavne kartoteke gradinskih naselja istarskog poluotoka.[2]

Započeo je iskapanja špilje Šandalja, pronašao niz neolitičkih nalazišta na otvorenom, obavljao pokusna iskapanja u špiljama. istraživao je brončanodobne i željeznodobne grobove i nekropole diljem Istre i gradine.[3] Najznačajniji radovi su vezani uz pronalaženje starohrvatske nekropole u Žminju, srednjovjekovnog naselja Stari Gočan, otkriće Šandalje kraj Valture, Vižule kod Medulina, Vele Gromače kod Kavrana, Gradine iznad Limskog zaljeva, Monkodonje i Karaštaka kod Rovinja, sv. Petra-Tondolona kod Svetvinčenata, Kasa kod Bala, Magornjaka kod Peroja, Gradine na Velikom Brijunu, Maklavuna i Žamljaka kod Sošića. Dio svojih istraživanja objavljuje u stručnim časopisima a pisao je i za lokalne dnevne novine. Međutim, najvrijednije što iza njega ostaje su brojni putni zapisi koji tvore temelj za izradu arheološke karte Istre.[2]

Za Riječku reviju, Glas Istre, Istarski mozaik te Kalendar Franina i Jurina pisao je novinske članke na temu istarske spomeničke baštine.[3]

IzvoriUredi

  1. Virtualna zavijačna zbirka Gradske knjižnice i čitaonice Pula Istra: kalendar godišnjica 2011.(pristupljeno 2. srpnja 2015.)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Istrapedia U.: Baćić, Boris (pristupljeno 2. srpnja 2015.)
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Istarska enciklopedija R. Matijašić: Baćić, Boris (pristupljeno 2. srpnja 2015.)
  Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Istrapedije (www.istrapedia.hr).
Vidi dopusnicu Istrapedije za Wikipediju na hrvatskome jeziku.