Borislav Pekić

Borislav Pekić (Podgorica, 4. veljače 1930.London, 2. srpnja 1992.) bio je srpski[1][2] književnik.

Borislav Pekić

Rođenje Podgorica, 4. veljače 1930.
Smrt London, 2. srpnja 1992.

Službena stranica

Portal o životopisima

Životopis

uredi

Pekić je rođen u Podgorici, otac mu je bio visoki državni činovnik, tako da su se često selili, kao dijete Pekić je živio u Starom i Novom Bečeju, Mrkonjić Gradu, Kninu i Cetinju. Poslije rata dovršava gimnaziju u Beogradu, gdje ga zlokobne 1948. kad se Tito obračunavao sa Staljinom i staljinistima dohvaća nemilosrdni režim, jer je bio član ilegalne studentsko-gimnazijske organizacije "Savez demokratske omladine Jugoslavije". Pekić je osuđen po "Zakonu o krivičnim djelima protiv naroda i države", na prvostupanjskom sudu na 10 godina, a potom na Vrhovnom sudu NR Srbije kazna mu je povećana na 15 godina zatvora s prisilnim radom. Pomilovan je 29. studenog 1953. godine, na Dan republike.[3]

Po izlasku iz zatvora studira u Beogradu eksperimentalnu psihologiju. Emigrirao je u London 1971. godine. Kad se SFRJ raspadala vratio se, 1989. godine je zajedno s dvanaest srbijanskih intelektualaca osnovao Demokratsku stranku, kojoj je 1990. godine postao potpredsjednik. Na izborima 1991. bio je kandidat Demokratske stranke u beogradskoj općini Rakovica gdje ga je pobijedio protukandidat Vojislav Šešelj.

Nepotpun popis djela

uredi
  • Vreme čuda, Prosveta, Beograd, 1965.
  • Hodočašće Arsenija Njegovana, Prosveta, Beograd, 1970.
  • Zlatno runo, Prosveta, Beograd, 1978.
  • Besnilo, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1983.
  • Godine koje su pojeli skakavci, BIGZ, Beograd, 1987.
  • Pisma iz tuđine, Znanje, Zagreb, 1987.
  • Atlantida, Znanje, Zagreb, 1988.

Nagrade

uredi

Pekić je dobitnik brojnih nagrada, neke od važnijih:

  • 1970. NIN-ova nagrada za roman Hodočašće Arsenija Njegovana
  • 1972. Nagrada za komediju godine na Sterijinom pozorju
  • 1982. Nagrada Radio Zagreba
  • 1984. Nagrada Beogradski pobjednici za najčitaniju knjigu
  • 1984. Godišnja Nagrada Udruženja književnika Srbije za sabrana djela
  • 1987. Njegoševa nagrada za Zlatno runo (sedam svezaka)
  • 1987. Nagrada "Miloš Crnjanski" za drugi svezak romana Godine koje su pojeli skakavci
  • 1988. Nagrada Ivan Goran Kovačić za roman Atlantida

Spomen

uredi
 
Spomenik Borislavu Pekiću postavljen 2016. u Beogradu.
  • Fond Borislav Pekić, osnovan 1993. godine[4]
  • Osnovna škola Borislav Pekić, Beograd[5] 

Izvori

uredi
  1. Borislav Pekić, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 18. studenog 2021.
  2. Borislav Pekić, Proleksis enciklopedija, pristupljeno 18. studenog 2021.
  3. www.borislavpekic.com, pristupljeno 22. kolovoza 2016.
  4. Okean piščeve ostavštine, Vreme 710/2002.
  5. Osnovna škola Borislav Pekić, www.skola-pekic.edu.rs

Vanjske poveznice

uredi
Mrežna mjesta