Borivoj Jakšić

Borivoj Jakšić (Karlovac, 1. siječnja 1925.. ) je hrvatski fizičar[1]

Životopis

uredi

Rodio se u Karlovcu. Gimnaziju je pohađao u Karlovcu i Sarajevu, gdje je maturirao 1943. godine.[2] Studirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu na kojem je diplomirao elektrotehniku 1948. godine. Studirao je i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, na kojem se zaposlio 1949. godine, diplomirao 1950. te doktorirao 1955. godine tezom Izborna pravila za raspade na sistem čestica sa cjelobrojnim spinom prouzrokovana zakonom o sačuvanju momenta impulsa i parnosti.[2] Od 1961. godine voditeljem je Odjela teorijske fizike u Institutu Ruđer bošković do 1964. godine. Redoviti profesor na PMF-u od 1966., a 1967. je prestao raditi na PMF-u.[1] Usavršavao se u Manchesteru, CERN-u, Torinu i Princetonu. 1967. je otišao iz domovine zbog nezadovoljstva znanstvenom politikom u Jugoslaviji. Nakon Princetona (Institute for Advanced Study, 1966. – 1968.) vratio se u CERN 1968. – 69., pa je opet u SAD na Massachusetts Institute of Technology do 1974., kad se zapošljava u privatnoj industriji.[2] Kao član teorijske grupe 1960-ih godina je došao na CERN (radio na modelu Regge).[3]

Znanstveno se zanimao za relativističku kvantnu mehaniku i teoriju polja. Istraživao je skupa s Vladimirom Jurkom Glaserom teoriju elektromagnetske strukture čestica s proizvoljnim spinom. Riješio je jednadžbu vodljivosti za trodimenzijsku kristalnu rešetku kovina. Istraživao je električnu vodljivost pri niskim temperaturama.[1] Radio je na izbornim pravilima za raspad mezona s obzirom na spin, bavio se i primjenom računala na kompleksne sustave te svojstvima S-matrice u ravnini kompleksnoga angularnoga momenta.[2]

Izvori

uredi
  1. a b c Hrvatska enciklopedija Borivoj Jakšić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 5. travnja 2020.)
  2. a b c d Hrvatski biografski leksikon Borivoj Jakšić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 5. travnja 2020.)
  3. Hrvatska revijaArhivirana inačica izvorne stranice od 6. travnja 2020. (Wayback Machine) Daniel Denegri: Dugi put do Higgsova bozona, 4/2013. (pristupljeno 31. ožujka 2020.)

Vanjske poveznice

uredi