Boza je bezalkoholno i osvježavajuće piće koje se spravlja od kukuruza (kukuruznog brašna), kvasca, šećera i vode. Specifičnog je slatkog okusa i žućkaste boje. Priprema se i služi u slastičarnama, gdje je uz limunadu pripremaju po vlastitom receptu. Zbog relativno velikog udjela kvasca, boza ne može dugo zadržati slatkasti okus, jer dolazi do vrenja i pretvaranja mješavine kvasca sa šećerom u alkohol, nakon čega gubi svoj okus. Boza se može naći u slastičarnicama u Sarajevu i drugim gradovima u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, ali i diljem Europe; s raznim primjesama, kao vanilin šećer, ili dodatkom drugih žitarica, čime se postiže sličan okus.

Boza

Povijest

uredi

Pića od Fermentiranog brašna žitarica (najčešće proso) radila su se u Anatoliji i Mezopotamiji od 9. ili 8. tisućljeća prije Krista, a Ksenofon je u 4. stoljeću spomenuo kako su mještani čuvali i hladili ovakav napitak u zemljanim posudama. Postoje reference koje spominju "fermentirano piće" u Akadskim i Sumerskim tekstovima; spominju se pića Arsikku i Ar-Zig.[1] U 10. stoljeću prije Krista, piće se nazvalo boza i postalo je uobičajeno među središnjim azijskim turskim narodima. Kasnije se proširilo na Kavkaz i Balkan.

Do 16. stoljeća, boza se slobodno pila svugdje, ali je običaj pripreme takozvane tatarske boze s opijumom naljutio službene vlasti pa je Sultan Selim II zabranio proizvodnju.

U 17. stoljeću, Sultan Mehmed IV zabranio je alkoholna pića, uključujući bozu, te je zatvorio sve trgovine bozom. Kroz povijest Osmanskog Carstva ta je zabrana bila postrožena, a zatim nekoliko puta olabavljena. Turski putopisac iz 17. stoljeća, Evlija Ćelebija, naveo je kako se boza u to vrijeme uvelike konzumirala i da je samo u Istanbulu radilo 300 točionica boze.

U tom su razdoblju bozu uvelike pili i janjičari u turskoj vojsci. Sadržavala je nisku razinu alkohola, stoga se tolerirala kao prihvatljivo piće u manjim količinama.[2] U 19. stoljeću, slatka i bezalkoholna boza preferirala se u osmanskim palačama dok je kisela i alkoholna vrsta boze nestajala iz svakidašnjice.

Proizvodnja i čuvanje

uredi

Boza se proizvodi na Balkanu, osobito u Bugarskoj i većini turskih regija, ali se u pripravi ne koristi proso. Okus varira ovisno o žitaricama koje se koriste. Mjerenjem uzoraka boza izrađenih od brašna kukuruza, pšenice i riže, istraživači su utvrdili u prosjeku 12,3 % ukupnog šećera, 1,06 % proteina i 0,07 % masti.

Boza se pokvari ako se ne drži na hladnome mjestu, stoga se u Turskoj nije prodavala tijekom vrućeg ljeta, no umjesto nje su se prodavala alternativna pića poput soka od grožđa ili limunada. Boza se ponajviše proizvodi u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Bugarskoj, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji kao osvježavajuće piće tijekom cijele godine.

Dodatna literatura

uredi

E. Arendt, E. Zannini: Cereal Grains for the Food and Beverage Industries, Elsevier, 2013.

Vanjske poveznice

uredi

Izvori

uredi
  1. str 20 u Hungarian-Mesopotamian dictionary by prof. Alfred Toth, Mikes international, 2007 http://www.federatio.org/mi_bibl/AlfredToth_Mesopotamian.pdf
  2. Evliya Çelebi; Şinasi Tekin; Gönül Alpay-Tekin; Fahir İz (1989). Evliya Çelebi seyahatnamesi. Harvard Üniversitesi Basımevi.