Otvori glavni izbornik
Kruna brane Peruća sa prometnicom

Brana Peruća je nasuta brana na rijeci Cetini sagrađena 1958. godine, a u svrhu korištenja voda rijeke Cetine za proizvodnju električne energije na HE Peruća. Brana je sagrađena na suženome dijelu kanjona rijeke Cetine između sela Satrić i Gornji Bitelić na nekih cca 25 km od izvora. Namjena brane je ostvarenje akumulacije vode za rad hidroelektrane tijekom sušnog razdoblja godine te rješavanje problema velikih voda u kišnom razdoblju godine koje uzrokuje poplave u Hrvatačkome polju i Sinjskom polju.

GradnjaUredi

Prije izgradnje brane na zemljištu koje je bilo predviđeno za gradnju u popriječnom presjeku je izvršeno injektiranje prirodnih pukotina betonom, glinom, kamenjem, šljunkom i pijeskom. Ti radovi su izvedeni radi spriječavanja propusnosti terena oko brane pri visokim vodostajima kada se stvara mogućnost da zbog velikog pritiska vodene mase osipanje poroznog materijala u kršu i prodorom vode kroz isti.

Brana je sagrađena po projektu tvrtki Elektroprojekt d.d. i Geoexpert iz Zagreba, a izvođači radova su bili tvrtke Konstruktor i Geotehnika, te je nakon završetka radova brana bila duga 467 metara, visoka 67 metara te imala volumen od 925 000 m3. U samu branu je ugrađena poprilična količina prirodnog materijala i to naročito gline koja je kao materijal gotovo vodonepropusna. Nakon što je brana nasuta na njoj je navučena betonska ovojnica koja je spriječila osipanje nasutog materijala.

Na brani se nalaze tri ispusta za vodu:

  • glavni ispust u samom koritu rijeke i najnižoj točki same brane reguliran klapnom na hidraulični pogon
  • pomoćni ispust na desnoj strani brane
  • sigurnosni ispust koji se nalazi na samoj kruni brane i koristi se za preljev vode preko brane pri velikim vodostajima.

Posljedice izgradnjeUredi

Zbog izgradnje brane nastala je umjetna akumulacija vode velike površine koja tijekom cijele godine ima dovoljno zaliha vode da je postala jezero Peruća s cca 15 km2 površine pri maksimalnom vodostaju. Na tom zemljištu je država izvršila nacionalizaciju i seljacima iz mjesta Vrlika, Garjak, Koljane, Kosore, Ježević, Laktac, Dabar, Vučipolje, Zasiok, Gornji Bitelić, Rumin, Hrvace, Satrić, Potravlje, Maljkovo, Otišić i Maovice oduzeta većinom bez naknade za izgubljenu vrijednost. Poplavljivanjem područja gdje je jezero sada većina stanovništva se premjesila na višlja područja planina Svilaje, Dinare i Debelog brda ali zbog toga se i dosta stanovnika odselilo iz ovog kraja. Područje koje je popljavljeno je bilo bogato šumama, vinogradima, oranicama i livadama, a rijeka je u tom dijelu sliva imala živopisan utjecaj na krajolik uz više slapova i jezerca te brojne mlinove.

Povijest braneUredi

 
Spomenik poginulom vojniku HV A. Buljanu u neposrednoj blizini brane
  • započeta izgradnja 1956. godine
  • izgrađena 1958. godine

 Podrobniji članak o temi: miniranje i pokušaj rušenja brane na Perući

U ovoj terorističkoj akciji minirana je s 30 tona eksploziva pri najvećem zabilježenom vodostaju od strane pobunjenih Srba prilikom oslobodilačke Operacije Peruča pri kojoj je poginuo hrvatski branitelj Ante Buljan. Premda teško oštećena nije se srušila zbog načina na koji je izgrađena te loše planiranog miniranja. Smatra se da je miniranjem brane na sedam mjesta od kojih četiri u samoj jezgri, tj. središtu brane nije bilo uspješno jer se jezgra brane od gline uslijed eksplozije slijegla sama od sebe i održala branu na mjestu, a same površinske eksplozije nisu nanijele toliku štetu zbog brze akcije HV i zatrpavanja rupa te otvaranja ispusta na brani tijekom kolovoza 1992. godine od strane engleskog časnika postrojbi UNPROFORa Marka Nicholasa Graya[3]. Da je miniranje bilo uspješno u donjem slivu rijeke Cetine bilo bi što izravno što neizravno ugroženo više od pedeset tisuća stanovnika Cetinske krajine i porječja sve do ušća Cetine u Omišu; vodenoj stihiji izloženi bi bili Sinj, Trilj i Omiš.[4] Minirana brana urušila se i oštetila, a samo zahvaljujući pravovremenoj intervenciji radnika HEP-a spriječeno potpuno potapanje i dovođenje u opasnost života.[4]

Hrvatska je protiv skupine osumnjičenika otvorila istragu 1993. godine, a 13. prosinca 1995. podignula optužnicu za rušenje brane na Perući. Postupak se vodi pred Županijskim sudom u Splitu. Optuženi su zapovjednik 21. brigade 9. kninskog korpusa JNA Borislav Đukić, a optužnicom su još obuhvaćeni zapovjednik 9. kninskog korpusa JNA Ratko Mladić, zapovjednik tvz. Srpske vojske krajine Mile Novaković (umro rujna 2015.) te zapovjednik svih pograničnih postrojbi "krajinske milicije" Milan Korica. Optužba tereti Mladića i Novakovića da su 28. siječnja 1993. izdali nalog Đukiću i Korici o postavljanju velike količine eksploziva za rušenje brane Peruča.[4] Jedan od optuženih i osuđenih u odsustvu Mile Novaković umro je prije izručenja, 14. rujna 2015. godine.[2]

Obnova braneUredi

S obnovom brane je početo automatski nakon oslobođenja jer je razorena brana prijetila urušavanjem pa je nasipavanjem materijala (gline) na površinski dio brane to spriječilo. Glina je iskopana i dovezena na branu sa površine zemljišta u privatnom vlasništvu te je po završetku radova od strana oštećenih građana zatražena pravična naknada od strane države te je u sudskom postupku određena više milijunska novčana odšteta.

Sa sanacijom brane to jest vraćanjem u prvobitno stanje kreće se nakon potpisivanja ugovora između izvođača radova Konstruktor inženjeringa te vlasnika brane HEPa.

Za sanaciju brane Peruća, idejni, glavni i izvedbeni projekt, 1996., kao voditelj projekta zaslužan je prof.dr.sc. Josip Rupčić,dipl.ing.građevine.

Brana je obnovljena te je izvođač radova javnosti predočio pojedinosti o izvedenim radovima.

ZanimljivostiUredi

Brana i HE Peruća su tijekom razdoblja prije Domovinskog rata smatrani strateškim objektom od državne važnosti. Zbog toga je objekat bio zaštićen u širem području ogradom s bodljikavom žicom a područje oko same brane zasađeno gustom borovom šumom. U blizini brane strogo je bilo zabranjeno fotografiranje, kretanje i zadržavanje bez dozvoljenja to jest posebnih dozvola koje bi izdavala vojna uprava sa sjedištem u Sinju.

Premda je preko krune brane sagrađena prometnica kojom su povezana naselja sa južne i sjeverne strane jezera Peruća, i ta prometnica predstavljala i još uvijek je najbliža poveznica tih naselja, ista je rijetko korištena zbog rigoroznog sistema kontrole kretanja.

IzvoriUredi

  • Brana Peruća, Stvarne i moguće posljedice miniranja, Zagreb, lipanj 1998, Hrvatski žrtvoslov - zbornik radova Prvog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa, str. 595-602, pregledni rad.

Vanjske povezniceUredi