Branimir Štulić
Branimir (Johnny) Štulić (Skoplje, 11. travnja 1953.), pjesnik, pjevač i prevoditelj.
| Branimir "Johnny" Štulić | |
|---|---|
| Ime u rodnom listu | Branimir Štulić |
| Poznat/a i kao | Johnny Štulić, Johan B. Štulić |
| Rođen/a | 11. travnja 1953., Skoplje, Makedonija |
| Žanr/ovi | Rock, alternativni rock, novi val |
| Zanimanje | pjevač, pjesnik, |
| Instrument | vokali, gitara |
| Djelatno razdoblje | 1977. – 1997., 2007. – danas |
| Producentska kuća | Jugoton, Diskoton, Komuna |
| Angažman | Azra, Parni valjak, Balkan Sevdah Shuttle Band |
Široj javnosti najpoznatiji je kao pjevač rock sastava Azra. Jedan je od najistaknutijih predstavnika zagrebačkoga novoga vala.
Objavljuje prijevode klasičnih antičkih književnih djela jezikom koji svoj uzor ima u jezičnom propisu Tome Maretića.
Zadnjih dvadesetak godina u hrvatskim medijima pojavljuje se najčešće zbog pravnih sporova oko svojih autorskih prava i osobnih sporova s bivšim suradnicima. Medijskim putem također žustro osporava da ga se smatra Hrvatom ili pripadnikom nekoga drugoga naroda s područja bivše Jugoslavije[1][2].
Karijera uredi
Godine 1979. izašao je Azrin prvi singl “Balkan – A šta da radim” kojeg su snimili s producentom Parnog Valjka, Huseinom Hasanefendićem. Singl je bio uspješan a grupa je dobila pridošlicu, basista Mišu Hrnjaka. To ljeto proveli su svirajući po trgovima i na moru. Već 1980. snimili su album “Azra” koji ih je ujedno i izbacio na rock scenu, smatrajući ga jednim od najboljih jugoslavenskih albuma tog žanra. Godine 1981. u javnost su s albuma pustili singl “Lijepe žene prolaze kroz grad – Poziv na ples – Suzy F.” na čijem je stvaranju opet sudjelovao Hus, pokazujući svoj talent ne samo u produkciji već i u sviranju gitare.
Ubrzo nakon toga iznenadili su obožavatelje duplim albumom Sunčana strana ulice na kojem se Branimir opustio, uživajući u novom sirovom zvuku političke tematike kao u pjesmi “Užas je moja furka” dok se u ljubavnim pjesmama okušao ubacivši puhačke instrumente. Usudio se zaviriti u sebe u pjesmama kao “Pametni i knjiški ljudi”.
1981. održali su koncert u Kulušiću (Zagreb), čija se snimka nalazi na trostrukom albumu “Ravno do dna” u sklopu kojeg su održali 7 koncerata, odradivši i mini-turneju. Neke od novih pjesama koje su uz stare pridodali albumu su “Nedjeljni komentar”, “Sjaj u kosi” i “Ostavi me nasamo”.
1982. izdali su drugi dupli album “Filigranski pločnici” i treći singl “Johnny budi dobar – Teško vrijeme”. Neke od poznatih pjesama s albuma su “Kao ti i ja”, “Strah od smrti”, “Tko to tamo pjeva” i “Volim te kad pričaš”.
1983. Boris Leiner i Branimir odlaze u Njemačku snimati albume nakon Mišinog napuštanja benda. Tada nastaju “Mon ami”, “No comment”, “Duboko u tebi”, “Kao i jučer” a i obradili su jednu poznatu narodnu pjesmu “Klinček stoji pod oblokom”.
Tijekom privremenog grupnog raspusta 1984. Štulić je u Nizozemskoj vrijeme provodio prevodeći svoje pjesme na engleski jezik, s ciljem objavljivanja na stranom tržištu, a pošto mu to nije uspjelo, izdao je domaći album, “It ain’t like in the movies at all” koji je snimljen uz pomoć novog basista Stephena Kippa, a 1987. ponovno se nalazi s Juricom Pađenom, Leinerom i Kippom te snimaju obrade poznatih pjesama kao što su “Satisfaction” od Rolling Stonesa i “Adio Mare” od Vlahe Paljetka. Uz dodatak nekih novih pjesama pretvaraju to u album “Između krajnosti”. 1988. izdaju još jedan živi album “Zadovoljština”.
Nakon raspuštanja Azre 1989. Branimir Štulić osniva Balkan Sevdah Shuttle Band s kojim nastupa godinu dana. U lipnju 1991. Štulić odlazi iz Zagreba u Sarajevo gdje snima Sevdah za Paulu Horvat, a koji je objavljen tek četiri godine kasnije. Nastupao je u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Snimio je u suradnji sa TV Sarajevo kratki dokumentarni film "Das ist Johnny" u kojem je Štulić predvidio zbivanja koja su u Sarajevu krenula samo par mjeseci kasnije. Krajem godine napušta Jugoslaviju. U razdoblju od 1995. do 1997. održao je nekoliko koncerata u Beogradu te je izdao dva albuma - Anali i Blase. U tom periodu ostvario je uspješnu suradnju sa Dejanom Cukićem snimivši pjesmu "Mokre ulice" (Milica).
Od 1997. nije imao nastupa. Nakon deset godina, od 2007. Štulić je aktivan na internetu gdje objavljuje svoje stare i nove uratke. [3]
Diskografija uredi
Singlovi uredi
- Balkan / A šta da radim (Suzy 1979.)
- Lijepe žene prolaze kroz grad / Poziv na ples / Suzy F. (Jugoton 1980.)
- Đoni, budi dobar / Teško vrijeme (Jugoton 1982. koncertni)
- E pa što / Sloboda / Gluperde lutaju daleko (Jugoton 1982.)
- Nemir i strast / Doviđenja na vlaškom drumu (Jugoton 1983.)
- Klinček stoji pod oblokom / Flash
- Mon Ami / Duboko u tebi
- Sardisale Lešočkiot manastir / Mamica su štrukle pekli / I to se događa ponekad
Albumi uredi
- Azra (Jugoton 1980.)
- Sunčana strana ulice (Jugoton 1981. dupli)
- Ravno do dna (Jugoton 1982. trostruki koncertni)
- Filigranski pločnici (Jugoton 1982. dvostruki)
- Singl ploče 1979. – 1982. (Jugoton 1982.)
- Kad fazani lete (Jugoton 1983.)
- Krivo srastanje (Jugoton 1984.)
- It ain't Like In The Movies At All (Diskoton 1986. trostruki)
- Kao i jučer (Singl ploče 1983-1986)(Jugoton 1987. kompilacija)
- Između krajnosti (Jugoton 1987.)
- Zadovoljština (Jugoton 1988. četverostruki koncertni)
Samostalni albumi uredi
- Balkanska rapsodija (Jugoton 1989.)
- Balegari ne vjeruju sreći (Jugoton 1990.)
- Sevdah za Paulu Horvat (Komuna 1995. CD)
- Anali (Komuna 1995. dvostruki CD)
- Blase (Hi Fi Centar 1997.)
Knjige uredi
- Big bang!: knjiga pjesama 1975. – 1985., Samozaložba, Zagreb, 1985. (izdata pod imenom Johan B. Štulić)[4]
- Anonymous epigrams, vl. naklada, Sarajevo, 1988. (izdata pod imenom Johan B. Štulić)[5]
- Smijurija u mjerama – autobiografija u petnaestercu, Vreme, Beograd, 2005.
- Izabrana djela, (Homer: Ilijada, Homer: Odiseja, Herodotova istraživanja, Tukidid: Peloponeski rat, Ksenofont: Uspinjanje/Helenština, Aleksandrijada: priča o Makedoncu Aleksandru Velikom, Apolonije Rođanin: Argonautika, Zbornik: Plutarh, Ksenofont, Svetonije, Crnjanski, Mihailović, Trijada: Lao Ce, Empedokle, Džen Luan, Sun Cu: Umijeće ratovanja, Kali Juga, Smijurijada, Govorili su o Džoniju, Azra: pjevane pjesme), Plato – Balkanska partija rada, Beograd, 2010.
Izvori uredi
- ↑ Miroslav Flego. 6. studenoga 2014. Johnny Štulić mora platiti srpskom sudu 3.000 eura jer nema srpsko državljanstvo. Večernji list. Pristupljeno 7. studenoga 2014..
Nikada nisam davao podatke za popis stanovništva, nikada nisam sudjelovao u tome. Mi smo bili neopredijeljeni i, stoga, Jugoslaveni.
- ↑ Johnny Štulić u raljama pravosuđa 'Sud me proglasio Nizozemcem, ali ja nisam stranac, imam pasoš SFRJ'. Jutarnji list. 6. studenoga 2014. Pristupljeno 7. studenoga 2014..
Nikad nisam davao podatke za popis stanovništva. Mi smo bili neopredijeljeni, i, stoga, Jugoslaveni. "Plato" nije ugovarao posao ni s osobom bez državljanstva, ni sa strancem, već s osobom koja ima jugoslavenski pasoš. On je očito vrijedio u vrijeme sklapanja posla, jer je time plaćen manji porez, što je potvrda da nisam bio inozemni element.
- ↑ https://www.youtube.com/post/UgkxRRu1mTfYMoOp3bMxch4E3F4GcBFm7uH3 Parametar
|title=nedostaje ili je prazan (pomoć) - ↑ Big bang!, Knjižnica i čitaonica ˝Fran Galović˝ Koprivnica, library.foi.hr, pristupljeno 2. kolovoza 2020.
- ↑ "Anonymous epigrams" / Johan B. Štulić[neaktivna poveznica], arhiva.kgz.hr, pristupljeno 2. kolovoza 2020.
Vanjske poveznice uredi
- Azra HomePage – Stranica posvecena Azri i Johnnyju: tekstovi, interviewi, albumi, CD omoti, akordi, forum, chat, guestbook..., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 26. siječnja 2010.)
- Azra Home Page, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 2. studenoga 2010.)
- Branimir Štulić – biografija, muzickacentrala.com, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 6. travnja 2010.) (srp.)
- Džoni Štulić interview; list "ĆAO" vanredno izdanje "Legende osamdesetih"; mart-april 1990. (* * * Razgovor vođen u Zagrebu, Šumski dvor, 26. septembar 1989. * * *), akordi.rs, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 13. ožujka 2016.) (srp.)