Otvori glavni izbornik

Branimir Livadić

Branimir Livadić

Branimir Livadić (Samobor, 30. rujna 1871. - Zagreb, 30. srpnja 1949.), hrvatski književnik, novelist, pjesnik, putopisac, esejist i kritičar.

ŽivotopisUredi

Osnovnu školu završio u rodnom gradu, a gimnaziju u Zagrebu. Studij filozofije i germanistike pohađao je u Zagrebu, a zatim u Beču, gdje je doktorirao 1895. disertacijom Bit lirskoga (nje. Das Wesen des Lyrischen).[1] Kao srednjoškolski profesor službovao je Senju, Zagrebu, Varaždinu i Karlovcu. Bio je ravnatelj Glumačke škole (u dva navrata) i drame u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.[2]

Bio je urednik Suvremenika, Hrvatskog kola i Hrvatske revije te predsjednik hrvatskog P.E.N.-kluba.[3]

Književno stvaralaštvoUredi

Livadić je bio jedan od najradikalnijih modernista i u proznom i u kritičkom djelu. U književnosti se javio 1900. godine[2] a pisao je pjesme, novele, eseje i kazališne kritike.[1] Najzapaženiji je bio kao pripovjedač u novelama koje su sabrane u dvije zbirke.[3]

DjelaUredi

  • Za slobodu stvaranja, 1900.
  • Novele, 1910.
  • Legenda o Amisu i Amilu, 1913.
  • Novele: novi izbor, 1932.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 LZMK: Livadić (Wiesner), Branimir, preuzeto 15. veljače 2012.
  2. 2,0 2,1 Galovićeva jesen: Branimir Livadić (1871.-1949.), preuzeto 15. veljače 2012.
  3. 3,0 3,1 Proleksis enciklopedija: Livadić (Wiesner), Branimir, preuzeto 15. veljače 2012.