Branko Ćopić

Branko Ćopić (Бранко Ћопић; Hašani pokraj Bosanske Krupe, 1. siječnja 1915.Beograd, 26. ožujka 1984.), bosanskohercegovački je književnik srpskoga podrijetla.[1][2]

Branko Ćopić
Branko Ćopić1.jpg
Rođenje 1. siječnja 1915.,
Bosanska Krupa,
Bosna i Hercegovina
Smrt 26. ožujka 1984.,
Beograd,
Srbija
Zanimanje književnik
Književne vrste roman
Književni period modernizam
Supruga(e) Bogdanka Cica Ćopić
Važnija djela
  • :::Priče ispod zmajevih krila
    U carstvu leptira i medvjeda
    Orlovi rano lete
    Bosna
Portal o životopisima

ŽivotopisUredi

 
Branko Ćopić, Mira Alečković i Aco Šopov u partizanima (1944).

Branko Ćopić je rođen u mjestu Hašani pokraj Bosanske Krupe. Još kao dijete ostao je bez oca, stoga su za njegov odgoj bili zaduženi majka i djed. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Bihaću, a učiteljsku školu pohađa u Banjoj Luci i Sarajevu, te je završava u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu diplomira 1940. godine, pedagoško-filozofsku grupu.

 
Grob Branka Ćopića u Beogradu

U vrijeme studiranja počeo je pisati za beogradski dnevni list Politika, gdje je objavio puno svojih priča. Nakon rata, bio je urednik Pionira, a od 1951. godine svoj život je posve podredio književnom radu. Kao književnik, pisao je romane, pripovijetke i poeziju. Prvu priču objavljuje 1928. godine, a prvu pripovijetku 1936. godine. Iako je najveći dio života proveo u Beogradu, Ćopić se nikad nije odvojio od mikrokozmosa njegove rodne Bosanske Krajine. Svoje prve pripovijetke posvetio je svom zavičaju. U njima opisuje živote običnih ljudi, baziranih na svakodnevici života u Bosni. Te priče objedinjene su u zbirkama "Pod Grmečom" i "Borci i bjegunci".

Poslije Drugog svjetskog rata njegova popularnost nezadrživo je rasla, tako da je postao najčitaniji pisac. U uspomenama njegovih savremenika zabilježeno je da je pisao svakog dana, do podneva. Njegov prvi roman "Prolom" svjedočanstvo je piščeve vizije rata. Nakon tog romana objavio je cijeli niz književnih djela koja govore o partizanima i ratu. Pripovijetke su mu bile prožete humorom koji je obuhvatio sve, od ironije do satire. Ipak, njegova najpoznatija djela su ona posvećena djeci i djetinjstvu. Dječje priče objedinio je u zbirke pripovijetki "U carstvu medvjeda i leptirova", "Priče ispod zmajevih krila" i "Orlovi rano lete".[3] Jedne od njegovih najpoznatijih pjesama je Bosna.[4]

Jedan od rijetkih bosanskohercegovačkih književnika koji je tijekom cijelog života bio profesionalni pisac. Djela su mu prevođena na engleski, njemački, francuski i ruski. Bio je član SANU (Srpske akademije nauka i umjetnosti) i ANUBiH (Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine). Neke od njegovih knjiga ilustrirao je hrvatski ilustrator Ivan Antolčić.

Gotovo je cijeli svoj život proveo živeći i radeći u Beogradu gdje je tragično skončao svoj život. Dana 26. ožujka 1984. godine skočio je s mosta na Savi i izvršio samoubojstvo.

PriznanjaUredi

DjelaUredi

  • Pod Grmečom, pripovijetke, Beograd 1938.
  • Borci i bjegunci, pripovijetke, Beograd 1939.
  • Planinci, pripovijetke, Beograd, 1940.
  • Priče ispod zmajevih krila, priče, Beograd 1939.
  • Ognjeno rađanje domovine, poezija, Sarajevo, 1944.
  • Družina junaka, priče, Beograd, 1945.
  • Bojna lira pionira, poezija, Sarajevo, 1945.
  • Ratnikovo proljeće, poezija, Sarajevo, 1947.
  • Sunčana republika, poezija, Sarajevo, 1948.
  • Rudar i mjesec, poezija, Sarajevo, 1948.
  • Doživljaji mačka Toše, poezija, Sarajevo, 1954.
  • U carstvu leptirova i medvjeda, priče, Beograd,1956.
  • Doživljaji Nikoletine Bursaća, priče, Sarajevo, 1956.
  • Orlovi rano lete, roman, Beograd, 1956.
  • Lalaj Bao, Čarobna šuma, poezija, Sarajevo, 1957.
  • Ježeva kuća, poezija, Sarajevo, 1957.
  • Ne tuguj bronzana stražo, 1958.
  • Partizanske tužne bajke, priče, Beograd, 1958.
  • Priče zanesenog dječaka, priče, Beograd, 1960.
  • Djeda Trišin mlin, poezija, Beograd, 1960.
  • Magareće godine, priče iz djetinjstva, 1960.
  • Slavno vojevanje, roman, Beograd, 1961.
  • Bitka u Zlatnoj dolini, roman, Beograd, 1963.
  • Vratolomne priče, Sarajevo, 1970.
  • Noge na klancu, glava na vrancu, priče, Sarajevo, 1971.
  • Lijan vodi karavane, pripovijetke, Sarajevo, 1981.
  • Bašta sljezove boje, zbirka priča, 1970

FilmografijaUredi

  • Magareće godine (1994.)
  • Gluvi barut (1990.)
  • Razgovori stari (1986.)
  • Smiješne i druge priče, TV-serija (1986.)
  • Odumiranje međeda (1982.)
  • Bježaćemo čak u Liku (1979.)
  • Osma ofanziva, TV-serija (1979.)
  • Mala moja iz Bosanske Krupe (1978.)
  • Hajdučka vremena (1977.)
  • Četrdeset prva (1971.)
  • Orlovi rano lete (1966.)
  • Nikoletina Bursać (1964.)
  • Grob u žitu (1951.)
  • Major Bauk (1951.)
  • Živjeće ovaj narod (1947.)

NagradeUredi

IzvoriUredi

  1. Branko Ćopić. lektire.hr. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
  2. Rođen Branko Ćopić. historija.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
  3. Branko Ćopić. mojalektira.com. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
  4. Kako je Branko Ćopić pisao o Bosni: Zemlja prepuna čari, trepeta šuma i bljeska vode. radiosarajevo.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.

Vanjske povezniceUredi

WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Branko Ćopić
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Branko Ćopić