Branko Filaković

Branko Filaković (Santovo, Mađarska 1942.Pečuh, Mađarska, 22. veljače 1991.[1]) je bio hrvatski pjesnik, publicist i kulturni djelatnik iz Mađarske.

Pučku školu je pohađao u rodnom Santovu, a srednju školu je pohađao u Budimpešti. Ondje je išao u hrvatsko-srpsku učiteljsku školu. Nakon toga je išao na višu školu u Pečuhu.

Prvi posao je dobio u Koljnofu, gdje je radio kao učitelj. Kasnije je radio u hrvatskoj osnovnoj školu u Pečuhu, a od 1970. se zaposlio na mađarskoj državnoj televiziji gdje je radio kao novinar odnosno uređivao Hrvatsko-srpsku redakciju.

Pisao je za Narodne novine i Narodni kalendar. Važio je kao jedan od najsvjesnijih Hrvata u Mađarskoj.

Djela uredi

  • Zatajiti korijene tuge i duge, pjesme

Dio pjesama mu je objavljen u antologiji U kolo 1969. Neke pjesme su mu ušle u antologiju hrvatske poezije u Mađarskoj 1945. – 2000. urednika Stjepana Blažetina Rasuto biserje.

Svojim djelima je ušao u antologiju Pjesništvo Hrvata u Mađarskoj = Poemaro de kroatoj en Hungario, urednika Đure Vidmarovića, Marije Belošević i Mije Karagića.[2]

2007. mu je u Pečuhu otkrivena spomen-ploča na zidu zgrade Mađarskog radija, gdje je bio urednikom (pored njega, urednici hrvatskog programa su bili i Anka Poljak, Marija Fekete, Stipan Filaković, Đuro Franković i dr.).

Izvori uredi

  1. Zavod za kulturu vojvođanskih HrvataArhivirana inačica izvorne stranice od 3. prosinca 2019. (Wayback Machine) Grgo Bačlija: Predstavljanje knjige Branka Filakovića, str. 28. Bačko klasje, GOD XXI. BR. 65; 17. studenoga 1991. (pristupljeno 3. prosinca 2019.)
  2. Hrvatska matica iseljenikaArhivirana inačica izvorne stranice od 28. srpnja 2011. (Wayback Machine) Predstavljanje knjiga HES-a i uručenje Nagrade HMI Silvije Strahimir Kranjčević, 14. i 15. studenoga 2008.

Vanjske poveznice i izvori uredi

Nedovršeni članak Branko Filaković koji govori o hrvatskom književniku iz Mađarske treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.