Otvori glavni izbornik

Branko Klarić (Jesenice, 12. kolovoza 1912. – Križni put, svibnja 1945.) je bio hrvatski pjesnik. [1]

ŽivotopisUredi

Rodio se je 1912. u Jesenicama kod Dugog Rata. U Sinju je završio franjevačku gimnaziju. U Zagrebu je studirao hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu.

Njegova zbirka pjesama izdana u Zagrebu 1943. godine sadrži pjesme koje slave Poglavnika Antu Pavelića i ustaški pokret: Geniju Hrvatske, Razcvali san, Blaga viest, Psalam za Hrvatsku i za Poglavnika, Ustaška Lađa, Pod okrvavljenim fesom te Ustaši koji je pao. Pjesma "Ustaši koji je pao" je posvećena "hrvatskom vitezu Juri Francetiću" te završava stihovima:

"Klicat će Hrvatskoj svojoj cvjetovi mali, Cvjetovi procvali. I sve će spominjati tebe, Blagoslivljat grob tvoj, Ustašo, junače pali, Brate moj."[2]

Tragično je skončao na Križnom putu 1945. godine.[1] Dugo je vremena u jugokomunizmu bio prešućivan, a hrvatskoj je javnosti ostao malo poznat i do danas.[1]

PriznanjaUredi

Posvećena mu je Večer domoljubne poezije 2012. godine. [1]

Pjesma mu je objavljena u antologiji duhovne poezije Krist u hrvatskom pjesništvu iz 2007. u izboru Vladimira Lončarevića.

DjelaUredi

  • Missa poetica, zbirka pjesama, 1936.
  • Darovi vječnosti, zbirka pjesama, 1939.
  • Sklopljenih ruku, zbirka pjesama, 1940.
  • Majčin grijeh, knjiga pripovijesti, 1940.
  • Slava katedrale, zbirka pjesama, 1942.
  • Svečano bogoslužje, sabrane pjesme, 1945.
  • Božji dani, roman

IzvoriUredi

  • Iz hrvatske duhovne poezije. Blagoslovljen. Glas Koncila, br. 29, 20. srpnja 2014., str. 13
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Dugi Rat Online Ljetni ustihovljeni povratak u Jesenice, 3. kolovoza 2012.
  2. dragovoljac.comDa se ne zaboravi, Dragan Hazler, 04 Kolovoz 2012.