Otvori glavni izbornik

Branko Mamula (Slavsko Polje, kod Vrginmosta, 30. svibnja 1921.), admiral flote,[2] načelnik Generalštaba Jugoslavenske narodne armije od 1979. do 1982. i bivši savezni sekretar za narodnu obranu SFR Jugoslavije od 1982. do 1988. godine.

Branko Mamula
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 30. svibnja 1921.
Mjesto rođenja Slavsko Polje, kod Vrginmosta, Hrvatska
Nacionalnost Jugoslaven
Puno ime Branko Mamula
Supruga Mirjana Jakelić-Mamula
Knjige Slučaj Jugoslavija
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1941. – 1988.[1]
Čin Admiral flote JNA (JRM).jpg admiral flote[2]
Ratovi Drugi svjetski rat u Jugoslaviji
Vojska Logo of the JNA.svg Jugoslavenska narodna armija
Rod vojske Naval Jack of Yugoslavia (1963-1993).svg Jugoslavenska ratna mornarica
Zapovijedao 9. načelnik Generalštaba Jugoslavenske narodne armije
Odlikovanja Orden junaka socijalističkog rada Orden jugoslavenske zvijezde s lentom
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem Orden narodne armije s lovorovim vijencem Orden narodne armije s lovorovim vijencem
Orden rada s crvenom zastavom Orden za vojne zasluge s velikom zvijezdom Orden zasluga za narod sa srebrnim zrakama
Orden narodne armije sa zlatnom zvijezdom Orden za hrabrost Orden za hrabrost
Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima Orden partizanske zvijezde s puškama Partizanska spomenica 1941.
Ulaz u bivšu "Mamulinu vilu" u Opatiji 1991. godine, na kojem piše Mamula is gone.

ŽivotopisUredi

Admiral Branko Mamula je rođen 30. svibnja 1921. u Slavskom Polju kod Vrginmosta. Nakon završenoga školovanja zaposlio se kao namještenik. Godine 1940.[3] učlanio se u Savez komunističke omladine Jugoslavije, a 1941. se pridružuje partizanima. Godine 1942. ustaše su mu ubile majku, dvije sestre i brata.[4] Iste te godine učlanio se u Komunističku partiju Hrvatske (KPJ).[5] U ratu je bio politički komesar bataljuna,[5] Oficirske škole Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Hrvatske (osnovana pri Glavnom štabu Hrvatske),[5] 3. brigade 8. divizije, zatim Štaba mornarice za Hrvatsko primorje i Istru,[5] te Pomorske komande sjevernog Jadrana. Iz rata izlazi kao potpukovnik. Završio je Višu pomorsku akademiju,[5] tečaj operatike i tečaj za visoke dužnosti u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici. Nositelj je Partizanske spomenice 1941., Ordena za vojne zasluge s velikom zvijezdom,[5] Ordena bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem.[5]

Nakon rata obnašao je odgovorne dužnosti u oružanim snagama SFRJ, bio je politički komesar flote, Vojnopomorskog školskog centra, eskadre, te pomorske zone. Također je bio i pomoćnik zapovjednika armije, zapovjednik Vojnopomorskog područja, pomoćnik saveznoga sekretara za narodnu obranu, te načelnik uprave RM u SSNO. Od 1979. do 1982. bio je načelnik Generalštaba Jugoslavenske narodne armije. Godine 1982. postavljen je za saveznoga sekretara za narodnu obranu (ministra obrane). U najviši vojni čin admirala flote (četiri generalske zvjezdice) unaprijeđen je 1983. godine.[3] Na dužnosti saveznoga sekretara za narodnu obranu admiral Mamula se zadržao sve do 1988. godine, kada je službeno umirovljen. 1987. godine idejni je začetnik posljednjeg velikog preustroja JNA znanog kao plan "Jedinstvo".[6] Sam admiral Mamula je ustvrdio da poslije smrti Josipa Broza Tita "nitko od generala nije vjerovao u Predsjedništvo SFRJ".[7] Isto tako je ustvrdio da su na čelo Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) po pravilu birani ljudi u koje nije bilo sumnje da će sačuvati "status quo", i to prema načelu ako se ništa ne mijenja SFR Jugoslavija će se sačuvati, u protivnom će se raspasti.[8] Admiral Mamula je 1988. godine ustvrdio da SR Slovenija i SR Srbija pokreću mehanizam razbijanja SFR Jugoslavije, smatrajući obje republike jednako odgovornima. Admiral Mamula je sa dijelom generala JNA smatrao da Slobodan Milošević nije najpogodnija osoba za realizaciju planova JNA o reunitarizaciji zemlje, te da ga je potrebno ukloniti ako se želi sačuvati SFR Jugoslavija. Za admirala Mamulu Miloševićeva politika je bila isuviše prosrpski nastrojena, te kao takva neprihvatljiva za SFR Jugoslaviju kao cjelinu.[9] Admiral Mamula je bio pripadnik tvrdolinijaške komunističke generalske struje u JNA. Ta struja je smatrala da “jugoslavensku krizu”, koja je počela krajem 80-ih, treba spriječiti rezolutnom akcijom Armije – kontrolom graničnih prijelaza i uhićenjem tada na neposrednim izborima izabranoga hrvatskoga i slovenskoga vodstva. Jedan je od osnivača "SKJ – Pokreta za Jugoslaviju", tzv. generalske stranke koja je na 14. izvanrednom kongresu SKJ trebala zamijeniti propali SKJ kao vodeća snaga SFR Jugoslavije.[10] Početkom 1960-ih proveo je preko dvije godine na dužnosti vojnog savjetnika u Vladi Republike Sudan, odmah po oslobođenju te države.[1] Admiral Mamula je autor vojnostručnih rasprava u općevojnim i pomorskim časopisima SFR Jugoslavije.[3]

Od 1985. do 1991. godine živio je u Opatiji u vili uz more koju su izgradili ročni vojnici JNA.[11][12] Admiral Mamula je 2003. godine podnio tužbu kojom je od Općinskog suda u Opatiji tražio vlasništvo nad trećinom nekretnine. Admiral Mamula je naveo kako je 1985. godine temeljem valjanog ugovora s tadašnjim vlasnikom, Saveznim sekretarijatom za narodnu obranu (SSNO JNA), potpisao ugovor o korištenju stana i garaže, a on je potom uz suglasnost JNA vlastitim sredstvima preuredio objekt. Dvije godine kasnije opatijski sud odbio je njegov zahtjev, a Županijski sud u Rijeci u listopadu 2008., uz neznatnu preinaku, potvrdio je prvostupanjsku odluku, čime je presuda postala pravomoćna. Godine 2009. Admiral Mamula zatražio je od Vrhovnoga suda Republike Hrvatske reviziju procesa koji vodi za povrat svoje nekadašnje rezidencije u Opatiji.[10]

Admiral Mamula je u Podgorici 2000. godine objavio knjigu Slučaj Jugoslavija u kojoj sebe vidi kao unitarnog Jugoslavena.[6] Danas živi u Seljanovu, mjestu kilometar udaljenom od Tivta u Crnoj Gori, sa suprugom, rođenom Splićankom, iz obitelji Jakelić.[4]

Citati:

  „Ako budemo morali pribjeći represivnim mjerama - uključujući vojnu silu, uvjereni smo da će SFR Jugoslavija biti sposobna kontrolirati situaciju u svojim granicama.[13][14]
(Admiral Branko Mamula 1990. godine.)
  „Konfederativni prijedlog Slovenije i Hrvatske nije prihvatljiv, jer stvaranje nacionalnih država Srba ili Hrvata nije moguće bez krvoprolića, čak ni s njime.[13][14]
(Admiral Branko Mamula 1990. godine.)
  „Vukovar se uopće nije morao dogoditi, to je bio džep, kao i Osijek, koji se morao zaobići. JNA je imala sasvim dovoljno snaga da iz najmanje dva smjera stigne do Zagreba, tamo su se stvari i rješavale. Porazna je bila politika da JNA stane na etničke granice Srba i da se ratuje s Hrvatima. Dugoročno to nije bila nikakva strategija, trebalo je na vrijeme deblokirati vojarne JNA u Hrvatskoj, razoružati sve paravojne formacije i onda pregovarati, što bi imalo kao posljedicu i odlaganje i međunarodnog priznanja Slovenije. Rat JNA oko Dubrovnika najmanje je jasan i logičan, sramota je što je sve tamo napravljeno.[15]
(Admiral Branko Mamula 2011. godine.)
  „Nije se smjelo dopustiti Miloševiću da Armiju povuče na tzv. srpske granice u Hrvatskoj, pa odatle u BiH, u Srbiju. Nije mu se smjelo dopustiti da raspolaže njezinom golemom opremom, naoružanjem i kadrovima koje je, naposljetku, zloupotrijebio.[4]
(Admiral Branko Mamula 2011. godine)

DjelaUredi

  • Mornarica na velikim i malim morima (1975, 1978, 1979.)
  • Savremeni svijet i naša odbrana (1985.)
  • Slučaj Jugoslavija (2000.) (urednik i glavni autor)

PovezniceUredi

Barun general topništva Lazar Mamula (1795. - 1878.) (predak admirala Mamule).[4]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 Branko Mamula, Slučaj Jugoslavija, CID, Podgorica, 2000., ISBN 86-495-0120-6, str. 339.
  2. 2,0 2,1 August Kovačec, gl. ur., Hrvatska enciklopedija, 7. sv. : Mal – Nj, Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 2005., ISBN 953-6036-37-1, str. 25.
  3. 3,0 3,1 3,2 Borislav Ratković, gl. ur.; Petar Petrović, ur., Vojni leksikon, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1981., str. 954.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Denis Krnić. Branko Mamula: Nedostaje mi Split, rado bih došao i obišao prijatelje. Slobodna Dalmacija, preuzeto 13. listopada 2013.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 5,6 Franc Misjak, "MAMULA Branko". U enciklopediji: Nikola Gažević, gl. ur., Vojna enciklopedija, II. izd., 5. sv. : Lafos – Naukrat, Izdanje Redakcije Vojne enciklopedije, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1973., dotiskano 1985., str. 252.
  6. 6,0 6,1 Davor Marijan, »"Jedinstvo" – Posljednji ustroj JNA«, Polemos : časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, sv. 6, br. 1‒2 (11‒12), Zagreb, rujna/listopada 2003., str. 11. – 47., cit. sa str. 14., 18., ISSN 1848-8870 (Hrčak)
  7. Ivo Goldstein, Hrvatska 1918 - 2008., 2008., str. 682
  8. Ivo Goldstein, Hrvatska 1918 - 2008., 2008., str. 591
  9. Ivo Goldstein, Hrvatska 1918 - 2008., 2008., str. 683
  10. 10,0 10,1 Mamula tuži Hrvatsku i traži povrat vile u Opatiji. Jutarnji list, preuzeto 14. listopada 2013.
  11. (slov.) Bernard Nežmah. Strah pred zgodovino. Mladina, preuzeto 13. listopada 2013.
  12. 1789 agenata KOS-a u RH. Nacional, preuzeto 13. listopada 2013.
  13. 13,0 13,1 Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, 2003., str. 391
  14. 14,0 14,1 Ivo Goldstein, Hrvatska 1918 - 2008., 2008., str. 684
  15. Denis Krnić. Admiral Branko Mamula: Vukovar se uopće nije trebao dogoditi. JNA je trebala izvršiti državni udar i zauzeti Zagreb!. Jutarnji list, preuzeto 13. listopada 2013.

LiteraturaUredi

  • Ratković, Borislav (1981). Vojni leksikon, Beograd: Vojno izdavački zavod
  • Goldstein, Ivo (2003). Hrvatska povijest, Zagreb: Novi liber ISBN 953-6045-22-2
  • Goldstein, Ivo (2008). Hrvatska 1918 - 2008., Zagreb: Europapress holding, Novi liber ISBN 978-953-6045-57-0