Brnaze
Brnaze su naselje u sastavu grada Sinja, u Cetinskoj krajini, u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
| Brnaze | |
|---|---|
| Država |  Hrvatska |
| Županija |  Splitsko-dalmatinska |
| Općina/grad | Sinj |
| Najbliži veći grad | Split |
| Površina | 21,9 km2 [1] |
| Koordinate | 43°40′34″N 16°39′07″E / 43.676°N 16.652°E |
Stanovništvo (2021.) | |
| Ukupno | 3124 [2] |
| – gustoća | 143 st./km2 |
| Odredišna pošta | 21230 Sinj [3] |
| Pozivni broj | +385 (0)21 |
| Autooznaka | ST |
  Brnaze Brnaze na zemljovidu Hrvatske | |
Zemljopis
urediBrnaze su 2011. godine imale 3184 stanovnika, a bile treće naselje po veličini u sklopu Grada Sinja i četvrto po površini od 22 km2. Nalaze se južno od Sinja, prateći ceste D-1 i D-60. Poljski dio unutar i izvan hidromeliorativnog sustava na visini je od 296 do 320 mnm, odnosno do razdjelnice koju tvore D-1 od Sinja do križanja ceste Split – Trilj i D-60, od tog križanja do Turjaka. Viši osojni dio je na visini do 380 mnm, a najveći vrhovi (Gaj) su na 440 mnm. Postoji nekoliko estavela, od kojih su glavne Gorućica i Tomaškovac sa značajnijim količinama vode samo za dugotrajnih kiša.
Na polovici dužine sela, južno od križanja ceste Sinj-Trilj-Split postoji brdski istak istočno, u pravcu polja dužine 1000 i širine 500 m, 365 mnm – Brnaška glavica. Obilježava je poluotočni izgled u ravnici Sinjskog polja, na kojoj su pronađeni povijesno-kršćanski, miholjski tragovi. Tu su i dva danas napuštena kamenoloma, koji su, s obzirom na geološko obilježje i položaj te potrebe Sinja i melioracije Sinjskog polja, otvoreni polovicom 20. stoljeća, a zatvorene 1978. godine.
Stanovništvo
uredi| broj stanovnika | 718 | 905 | 787 | 950 | 1126 | 1199 | 1495 | 1722 | 1712 | 1846 | 2108 | 2536 | 3126 | 3097 | 3223 | 3184 | 3124 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Stanovništvo Brnaza je u potpunosti hrvatsko, a deset najčešćih prezimena su Vučković, Mandac, Šabić, Mastelić, Ivković, Marić, Jagnjić, Čarić, Jukić i Vukasović-Lončar.[4]
Povijest
urediBrnaze su do 1890. iskazivane pod imenom Brnace. Naselje Brnaze 1991. smanjeno je za dio naselja koji je pripojen naselju Sinju.
U prošlosti su se mještani uglavnom bavili poljoprivredom i stočarstvom.
Na Mioljači se nalaze ostatci starohrvatske crkve sv. Mihovila sa šest apsida iz IX. ili X. st., sagrađene vjerojatno na temeljima crkve iz ranokršćanskoga doba. Pronađeni su ulomci crkvenoga kamenog namještaja iz starohrvatskoga doba, dio ranokršćanske oltarne pregrade i nekoliko antičkih spomenika. U crkvi i oko nje otkriveni su kasnosrednjovjekovni grobovi s različitim prilozima (prstenje, naušnice, ostruge, novac).[5]
U NOB-u tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovala su 262 stanovnika.[6]
U rujnu 1943. njemačke postrojbe na putu za Split u Brnazama su ubili 38 osoba, a franjevca Rafu Kalinića živoga bacili u vatru.[7]
Mještani Brnaza sudjelovali su u velikom broju u Domovinskom ratu,[8] pretežito u sastavu 126. sinjske brigade HV-a (od 6. listopada 1991.)[9] kao i 2. pješačke bojne u sastavu 4. gardijske brigade,[10] a početkom Domovinskog rata u sastavu rezervnog sastava MUP-a i 3. satnije HOS-a Sinj.[11]
Šesterolisna crkva
urediNa lokalitetu Mijoljača nalazila se arheološki istražena crkva šesterolisnog tlocrta sagrađena u 9. stoljeću, posvećena Sv. Mihovilu Arkanđelu. Crkvu je istraživao Stjepan Gunjača u razdoblju od 1947. do 1948., a rezultate istraživanja publicirao je 1955.[12] Temelji crkve su danas potpuno uništeni, zbog otvaranja kamenoloma, tzv. Male Kave. Crkva na Mijoljači bila je jedna u skupini nekoliko šesterolisnih dalmatinskih crkava, koje možemo naći u Hrvatskoj u Kašiću, Škabrnji, Trogiru, Splitu, Pridrazi i Zadru te u Rogačićima u Bosni. Ove crkve predstavljaju izraziti regionalni građevinski tip predromaničke sakralne arhitekture u ranosrednjovjekovnoj Dalmaciji.
Položaj lokaliteta jest 43°40′45″N 16°40′01″E / 43.67917°N 16.66694°E.[potreban bolji izvor]
Crkva
urediFilijalna zajednica svetog Nikole Tavelića, koja pripada Župi Čudotvorne Gospe Sinjske, u Brnazama osnovana je 1972. godine, a blagdan svetoga Nikole Tavelića u Brnazama je prvi put proslavljen 1969. godine.
Stara Crkva sv. Nikole Tavelića u Brnazama sagrađena je godine 1972., prema nacrtu arh. Ante Baraća. To je bila jednostavna betonska građevina s lađom i apsidom te natkrivenim ulazom, koja je na vrhu pročelja imala križ. Crkva je ujedno služila i za održavanje vjeronauka. U rujnu 2018. godine Crkva je srušena, a na istom mjestu 11. studenoga 2018. blagoslovljen je i postavljen kamen temeljac nove Crkve svetoga Nikole Tavelića.
Dana 9. lipnja 2020. godine, održano je svečano slavlje blagoslova križa i zvona za zvonik Crkve Sv. Nikole Tavelića u izgradnji. Na zvonik, koji je visok 40,50 metara, podignuta su četiri zvona i križ. Najveće zvono posvećeno je Blaženoj Djevici Mariji, Čudotvornoj Gospi Sinjskoj, zaštitnici Župe, Sinja i Cetinskog kraja: Ton FA (F), promjer 107 cm, težina 740 kg. Drugo zvono posvećeno je sv. Nikoli Taveliću, naslovniku crkve i zaštitniku Brnaza: Ton SOL (G), promjer 95 cm, težina 540 kg. Treće zvono, posvećeno je sv. Franji Asiškom utemeljitelju franjevačkog reda: Ton LA (A), promjer 85 cm, težina 360 kg. Četvrto zvono, posvećeno je sv. Anti Padovanskom, omiljenom franjevačkom svecu: Ton SI (H), promjer 75 cm, težina 250 kg.
Kultura i tradicija
urediU Brnazama od 1975. godine djeluje KUD Brnaze.[13]
Među tradicionalnim (pučkim) priredbama, ističe se Vučkovića dječja alka,[14][15] koja se od 1955. godine održava na "malom alkarskom trkalištu" u Vučkovića ulici u Brnazama.[14] Prema lokalnim izvorima,[16] dječja alka trči se svake godine pred kraj alkarskih svečanosti u čast predaka koji su se istaknuli u obrani Cetinske krajine i Sinja od Turaka, prije svega fra Pavla Vučkovića, njegove braće, serdara Tadije i Mije te njegovih nećaka, serdara Josipa, Stipana i Ivana Vučkovića.[17][18][19][20]
Povodom jubilarne 60. Vučkovića dječje alke (2015. g.) u Brnazama je na inicijativu Udruge "Dječja Alka Vučkovića" i uz podršku MORH-a,[21] postavljen brončani spomenik "alkariću", rad akademskog kipara Ivana Fiolića.[22]
Poznati Brnažani
uredi- Ante Tomašević (1872. – 1918.), sportaš, prvak Austro-Ugarske u hrvanju[23]
- Josip Šentija (1931. – 2020.), novinar, publicist i leksikograf[24]
- Marijan Mandac (1939. – 2023.), franjevački svećenik, teolog i prevoditelj[25]
- Anđelko Vučković (1942. – 2007.), peterostruki slavodobitnik Sinjske alke,[26] hrvatski branitelj[27]
Šport
uredi- NK Brnaze – Nogomet
- MNK Brnaze – Mali Nogomet
- KK Sokol – Brnaze – Konjički Klub
- KK Alamo – Konjički Klub
Izvori
uredi- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
- ↑ Toponim Brnaze, Sinj @ Acta Croatica. actacroatica.com. Pristupljeno 14. veljače 2023.
- ↑ Gunjača, Stjepan. 1955. »Starohrvatska crkva i kasnosrednjovjekovno groblje u Brnazima kod Sinja«, Starohrvatska prosvjeta
- ↑ Bernard Stulli. Iz povijesti Dalmacije, str. 122. ISBN 86-7397-073-3
- ↑ Dukić 2011, str. 320.
- ↑ Brnaze: Položeni vijenci za branitelje poginule u Domovinskom ratu - FERATA. www.ferata.hr. Pristupljeno 14. veljače 2023.
- ↑ Obilježena 31. obljetnica osnutka 126. brigade HV - FERATA. www.ferata.hr. Pristupljeno 14. veljače 2023.
- ↑ Kostanjsak, Petra. 25. lipnja 2020. 4. gardijska brigada HV-a – Pauci. Hrvatski vojnik. Pristupljeno 14. veljače 2023.
- ↑ rera, Sinjska. 16. svibnja 2021. Junaci Domovinskog rata: HOS-ovci na braniku Sinjskog kraja. Sinjska rera | web portal Sinja i Cetinskog kraja. Pristupljeno 14. veljače 2023.
- ↑ Gunjača, Stipe, Starohrvatska crkva i kasnosrednjovjekovno groblje u Brnazima kod Sinja. In Starohrvatska prosvjeta III, 4, 1955, s. 85-134.
- ↑ KUD Brnaze. Grad Sinj. Pristupljeno 14. veljače 2023.
- ↑ a b User, Super. Vučkovića dječja alka. www.visitsinj.hr. Pristupljeno 14. veljače 2023.
- ↑ Vučkovića dječja alka. Croatia.hr (engleski). Pristupljeno 14. veljače 2023.
- ↑ Slobodna Dalmacija - Ovo je najslađa galerija koju ćete danas vidjeti: u Brnazama održana tradicionalna Dječja alka Vučkovića, uživajte u našoj fotoreportaži. slobodnadalmacija.hr. 22. kolovoza 2021. Pristupljeno 14. veljače 2023.
- ↑ Manđeralo, Stipo. 2013. Vučkovići na duvanjskim Vučkovinama (PDF). Kačić : zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja (izvorni znanstveni članak). Split. 44–45: 207–220. ISSN 0453-0578
- ↑ Marko, Dragić. 2008. Suvremene povijesne predaje o Vučkovićima i čudesnu oslobođenju Sinja. Gospa Sinjska - glasilo Svetišta i župe Gospe Sinjske. Sinj: 170-172.
- ↑ Dragić, Marko. 2015. Vučković, Bože serdar i drugi junaci Vučkovići. Botica, Stipe (ur.). Leksikon Sinjske alke. Viteško alkarsko društvo Sinj ; Matica hrvatska. Sinj. str. 243-244. ISBN 978-953-98442-4-8
- ↑ II. KNEZOVI VUČKOVIĆI - Književnost katoličke obnove I prvoga prosvjetiteljstva. atelim.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. veljače 2023. Pristupljeno 14. veljače 2023.
- ↑ portal, Braniteljski. Alkarić Dječije Alke u Vučkovića kod Sinja u brončanom sjaju…. Braniteljski portal. Pristupljeno 15. veljače 2023.
- ↑ Alkarić: Oni konja nemaju, ali imaju junačko srce za pobjede - Ovoga vikenda kreću male alkarske svečanosti u Vučkovića. Dalmacija News. 12. kolovoza 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. veljače 2023. Pristupljeno 14. veljače 2023.
- ↑ Labrović, Mate. 25. listopada 2019. Ante Tomašević-Kuka, junak Sinjske krajine i prvak Austro-Ugarske Monarhije u hrvanju. University of Split. Faculty of Kinesiology. Pristupljeno 15. veljače 2023.
- ↑ Bašić, Nataša. 1. prosinca 2021. Josip Šentija – tihi borac za hrvatski jezik. Jezik : časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika. 68 (5): 183–195. doi:10.22210/jezik.2021.68.02. ISSN 0021-6925
- ↑ Fra Marijan Mandac - skrovit prevoditelj i stručan poznavatelj crkvenih otaca. HKM. 9. siječnja 2023. Pristupljeno 15. veljače 2023.
- ↑ MAČKULA VI: Neostvareni san bio je zajednički nastup: Anđelko i Mladen Vučković živjeli su za Alku. Dalmacija News. 25. srpnja 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. kolovoza 2022. Pristupljeno 15. veljače 2023.
- ↑ Jutarnji list - Umro Anđelko Vučković, alkarska legenda. www.jutarnji.hr. 11. lipnja 2007. Pristupljeno 15. veljače 2023.
Literatura
urediČlanci
uredi- Dukić, Josip. 2011. Tri župe Splitsko-makarske biskupije: Vidonje, Ruda i Drvenik u vihoru rata i poraća (1941.-1950.). Crkva u svijetu. Sveučilište u Splitu - Katolički bogoslovni fakultet. Split. 46 (3): 318–341