Bruno Stojić
Bruno Stojić (Hamzići, Čitluk, 8. travnja 1955.) bivši je bosanskohercegovački političar hrvatskog etniciteta i bivši predstojnik Odjela obrane Hrvatskog vijeća obrane (HVO), vojne postrojbe Hrvatske Republike Herceg-Bosne tijekom Rata u Bosni i Hercegovini.[1] Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) osudio ga je 29. svibnja 2013. na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.[2]
Godine 1992. Mate Boban imenovao ga je za zapovjednika stožera obrane HVO-a, a 1993. premješten je u Ured za proizvodnju oružja i vojne opreme.
Suđenje u Haagu uredi
Međunarodni sud za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije izdao je 2004. optužnicu za šest čelnika bivše HRHB – protiv Jadranka Prlića, Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića. Optužen je za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; silovanje; deportacije; zatočenja; nečovječna djela; hotimično lišavanje života; premještanje i zatvaranje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom, a izvedeno je protupravno i bezobzirno; okrutno postupanje; protupravni rad; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile Bošnjake 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš, te opsadu Mostara u sklopu Bošnjačko-hrvatskog sukoba. Prema optužnici cilj je bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939.
Stojić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice. Suđenje je počelo 26. travnja 2006., a završne riječi održale su se u ožujku 2011. Tužiteljstvo je predstavilo 145 svjedoka, a obrana 65, te uključilo 4914 dokaznih predmeta u rasponu od 465 sudskih radnih dana, što taj predmet čini najduljim u povijesti tribunala. Prvostupanjska presuda očekivala se u ožujku 2013.,[3] ali je odgođena za svibanj.[4] U travnju 2013. zakazano je izricanje presude za 29. svibnja.[5] Dana 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 20 godina zatvora.[6] Dana 29. studenog 2017. osuđen je konačnom pravomoćnom drugostupanjskom presudom na 20 godina zatvora.[7]
Izvori uredi
- ↑ Tužitelj Međunarodnog suda protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića - Druga izmijenjena optužnica (PDF). Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. 11. lipnja 2008. Pristupljeno 1. studenoga 2012.
- ↑ Six Bosnian Croat ex-leaders convicted of war crimes. BBC. 29. svibnja 2013. Pristupljeno 27. srpnja 2021.
- ↑ www.jutarnji.hr Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2012. (Wayback Machine), "HAAŠKI SUD 'Došlo je do zastoja, presuda Hrvatima iz BiH u ožujku'", HINA, objavljeno 5. prosinca 2012., pristupljeno 6. siječnja 2013.
- ↑ www.nezavisne.com, "Presuda Prliću i drugima odgođena za maj, " objavljeno 1. ožujka 2013., pristupljeno 5. ožujka 2013.
- ↑ www.vecernji.hr, "Presuda Prliću i drugima na Haaškom sudu 29. svibnja", objavljeno 15. travnja 2013., pristupljeno 22. travnja 2013.
- ↑ www.vecernji.hr, "PRESUDE U HAAGU: 111 godina zatvora hrvatskoj šestorci!" objavljeno i pristupljeno 29. svibnja 2013.
- ↑ vijesti.hrt.hr Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. prosinca 2017. (Wayback Machine), "Posljednja haška presuda - 111 godina za Hrvate iz BiH", objavljeno i pristupljeno 29. studenog 2017.