Brusna ploča

Brusna ploča ili brusno kolo se sastoji od:

Brusna ploča za strojno brušenje (obodno plošno brušenje).
Lončaste brusne ploče za strojno brušenje (čeono plošno brušenje ).
Nekoliko vrsta kristala korunda.
Dijamantska brusna ploča.
Prstenaste brusne ploče.
Primjeri različitih procesa brušenja: 1. obodno plošno brušenje 2. čeono plošno brušenje 3. kružno vanjsko uzdužno brušenje 4. poprečno vanjsko kružno brušenje 5. Vanjsko kružno brušenje bez šiljaka.
Ručna električna brusilica.

Prirodna sredstva za brušenjeUredi

Prirodna sredstva za brušenje su:

Umjetna sredstva za brušenjeUredi

Umjetna sredstva za brušenje su:

Vezivna sredstvaUredi

Vezivna sredstva su:

Označavanje brusnih pločaUredi

Primjer: 450 x 100 x 127 A 60 K 8 V

  • (450) D – promjer brusne ploče (450 mm),
  • (100) B – širina brusne ploče (100 mm),
  • (127) d – promjer provrta na brusnoj ploči (127 mm),
  • (A) – oznaka sredstava za brušenje,
  • (60) – krupnoća zrna,
  • (K) – tvrdoća brusne ploče,
  • (8) – oznaka strukture brusne ploče,
  • (V) – oznaka veziva.

Krupnoća zrnaUredi

Abrazivi dolaze najčešće u rasponu granula od 40 (od 420 do 660 μm), 60, 80, 100, 120, 150, 180, 220, 240, 280, 320, 360, 400, 500 i 600 (od 15 do 35 μm).[2]

Tvrdoća brusne pločeUredi

Tvrdoća brusne ploče ovisi o čvrstoći vezivnog materijala i određuje se kao otpor veziva protiv ispadanja zrnaca. Oznake za tvrdoću brusnih ploča su:

  • osobito meko (A, B, C, D),
  • vrlo meko (E, F, G, H),
  • meko (I, J, K),
  • srednje (L, M, N, O),
  • tvrdo (P, Q, R, S),
  • vrlo tvrdo (T, U, V, W),
  • osobito tvrdo (X, Y, Z).

Oznaka strukture brusne pločeUredi

Struktura brusne ploče je svojstvo koje može pri istoj finoći i tvrdoći biti različito. Time označavamo količinu zrnaca i veziva u jedinici obujma brusne ploče. Označava se vrijednostima od 1 do 14. Otvorena struktura je struktura s visokom poroznošću. Zatvorena struktura je ona koja ima najmanju poroznost među zrncima.

Brusne ploče za ručno brušenjeUredi

Prema izgledu i konstrukciji, brusne ploče mogu biti: pločaste, prstenaste, valjkaste, profilne, obručne, tanjuraste, lončaste, vretenaste, šuplje, brusne ploče na drški. Oblikovanje brusnih ploča obavlja se u kalupima. Nakon toga u ovisnosti o vezivu određuje se daljnji postupak. Uglavnom je to sušenje (kod keramičkih veziva), te pečenje u elektropećima. Alat se zatim ispituje tako da se drži najmanje 3 minute na 40 – 50% većoj brzini od dopuštene. Zatim se brusovi moraju još izbalansirati kako bi se izbjegle vibracije, koje negativno utječu na alat, stroj i obradak. Brusne ploče se koriste isključivo na alatima s pogonom (električnim, akumulatorskim ili pneumatskim pogonom).[3]

IzvoriUredi

  1. Mijo Matošević: "Tehnologija obrade i montaže", udžbenik za I razred strojarske struke, Um d.o.o., 2005.
  2. [1][neaktivna poveznica] "Alatni strojevi I", dipl. ing. strojarstva Ivo Slade, www.cnt.tesla.hr, 2012.
  3. [2][neaktivna poveznica] "Obrada materijala I", dipl. ing. strojarstva Ivo Slade, www.cnt.tesla.hr, 2012.