Budimpeštanski zoološki i botanički vrt

Budimpeštanski zoološki i botanički vrt (mađarski: Fővárosi Állat- és Növénykert), najstariji zoološki vrt u Mađarskoj i jedan od najstarijih na svijetu. Smješten je u Gradskom parku (Városliget), u centru grada. U zoološkom vrtu se nalaze 1 072 životinjske vrste, 10 354 jedinke.

Plamenci u budimpeštanskom zoološkom vrtu

Otvoren je 9. kolovoza 1866. godine, a svake godine primi 1 000 000 do 1 100 000 posjetitelja. Cijela površina zoološkog vrta je rezervat prirode u kojem se nalaze zgrade dizajnirane u secesijskoj arhitekturi. Najzastupljenije životinje u vrtu bile su komodski varani, a od prosinca 2011. godine najzastupljeniji su vombati.

PovijestUredi

Budimpeštanski zoološki vrt jedan je od najstarijih zooloških vrtova na svijetu. Ideja o njegovom osnivanju potječe iz dvadesetih godina 19. stoljeća, a otvoren je 9. kolovoza 1886. godine. U to doba, zoološki vrt je imao životinje uglavnom s područja Mađarske, kao i neke rijetke vrste majmuna, papagaja, deve i klokane.

Mađarski kralj i kraljica, Franjo Josip i Elizabeta, donirali su žirafu i mnoge druge životinje ovome zoološkom vrtu. Još prije njegovog svečanog otvaranja, 1866. godine, napravljeni su kavezi, gdje su bili smješteni lavovi i tigrovi, a nešto kasnije i slon, nilski konj i nosorog.

Ipak, početni entuzijazam je nestao i popularnost zoološkog vrta se smanjila. Nove životinje bile su skupe, a troškovi zoološkog vrta premašili su prihode. Rukovodstvo je angažiralo zabavljače i komičare, a korporacija je transformirana u tvrtku koja se bavi proizvodnjom životinja i biljaka.[1]

Godine 1873., Károly Serák je bio ravnatelj zoološkog vrta. Rukovodio je više od 30 godina i uspio održati zoološki vrt. Angažirao je nekoliko umjetnika, kao što su gutači mačeva i plesačice, kako bi privukli ljude. Prihodi su se povećali, a zoološki vrt je kupio nekoliko posebnih i rijetkih životinja. Zoološki vrt je posjedovao oko 2 000 životinjskih vrsta u to vrijeme. Međutim, kako su vlasti povećale naknadu za iznajmljivanje i financijska situacija u zoološkom vrtu je pogoršana. Tvrtka je bankrotirala 1896. godine.

Godine 1907. zoološki vrt je prodan na aukciji i preuzet od strane Budimpešte. Za vrijeme mandata gradonačelnika Istvána Bárczyja, zoološki vrt je obnovljen, i u razdoblju od 1909. do 1912. godine. Ponovno je otvoren 20. svibnja 1912. godine, kada je službeno u sklopu zoološkog vrta stvoren i botanički. U to doba, budimpeštanski zoološki vrt bio je jedan od najsuvremenijih u Europi.

Razvoj vrta prekinuo je Prvi svjetski rat, da bi u Drugom svjetskom ratu zoološki vrt bio potpuno uništen. U opsadi Budimpešte, vrt je bombardiran, većina životinja je stradala, dok je razoren veliki broj zgrada. Preostale životinje su pojeli gladni ljudi, koji su u ratnom stanju ostali bez hrane. Od 2 000 jedinki, samo 15 je preživjelo opsadu grada.

Godine 1945. zoološki vrt je ponovno otvoren, s nekoliko desetaka životinja. Pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća provedeno je značajno osuvremenjivanje. Između 1956. i 1967. godine, ravnatelj je bio Csaba Anghi. Pod njegovim nadzorom, zoološki vrt je ponovno postao jedan od najsuvremenijih u Europi. Godine 1994. ravnateljem je postao Miklós Persányi, a za vrijeme njegovog mandata stare zgrade su obnovljene, a životinjske nastambe osuvremenjene, uvećane i napravljene kako bi više sličile prirodi.

Godine 2007., prvi nosorog ikada rođen putem umjetne oplodnje rođen je u budimpeštanskom zoološkom vrtu. Gradsko vijeće je 2012. odlučilo da će zoološki vrt preuzeti dio površine zabavnog parka i predstaviti Pony Park, obiteljski park za zabavu i zoološki vrt.[2] Zoološki vrt je 14. veljače 2013. dobio prvog slona još od 1961. godine.[3] Godine 2013. zoološki vrt je kupio većinu površine zabavnog parka i rabi ga za prikaz suptropske faune i flore u prostranim staklenicima.

GalerijaUredi

IzvoriUredi

  1. zoobudapest.com, „Zoo history”, pristupljeno 12. siječnja 2022.
  2. budapest.hu, “The Budapest Zoo is expanding”, objavljeno 12. srpnja 2013., pristupljeno 12. siječnja 2022.
  3. zoobudapest.com, “Elefántbébi Bálint-napra!”, objavljeno 14. veljače 2013., pristupljeno 12. siječnja 2022.

Vanjske povezniceUredi