Wikipedija

Bukove prašume

Bukove prašume u Karpatima izvanredan su primjer nedirnutog šumskog kompleksa u umjerenom klimatskom pojasu, koji se sastoji od 10 zaštićenih područja (na 29.279 ha) u sjevernim Karpatima (6 u Ukrajini i 4 u Slovačkoj) i prostire se na potezu duljine 185 km, od planina Rakhiv i planinakog lanca Čornohora u Ukrajini, preko hridi Poloniny do Bukovskih planina i planine Vihorlat u Slovačkoj. Te su karpatske prašume od 2007. godine upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. God. 2011. godine pridruženo im je 5 sličnih šumskih kompleksa u Njemačkoj, površine 4.391 ha, pod nazivom Drevne bukove šume u Njemačkoj. Od 2017. godine na UNESCO-vu se popisu vode pod službenim nazivom Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe, jer su im pridružene 63 bukove šume u još 9 europskih zemalja (Albanija, Austrija, Belgija, Bugarska, Hrvatska, Italija, Rumunjska, Slovenija i Španjolska). Uključivanjem 63 nova područja na Popis svjetske baštine dobivena je cjelovitost područja koje ima iznimnu univerzalnu vrijednost i dokaz je postglacijalnog širenja te prirodnoga i neometanog razvoja ekosustava bukovih šuma Europe. Sve države uključene u nominaciju pokazale su iznimnu posvećenost zajedničkoj suradnji i izražena je zajednička namjera za očuvanje i održivo upravljanje bukovim šumama[1]

Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe
Flag of UNESCO.svg Svjetska baština – UNESCO
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe
Flag of Albania.svg Albanija Flag of Austria.svg Austrija
Flag of Belgium (civil).svg Belgija Flag of Bulgaria.svg Bugarska
Flag of Croatia.svg Hrvatska Flag of Italy.svg Italija
Flag of Germany.svg Njemačka Flag of Romania.svg Rumunjska
Flag of Slovakia.svg Slovačka Flag of Slovenia.svg Slovenija
Flag of Spain.svg Španjolska Flag of Ukraine.svg Ukrajina
Godina uvrštenja: 2007. (31. zasjedanje) Prošireno 2011. i 2017.
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: ix
Ugroženost: ne
Poveznica: [1] UNESCO
Šetalište u krošnjama Hainicha (Thüringen), Njemačka

OdlikeUredi

 
Nacionalni park Paklenica, Velebit, Hrvatska
 
Rožanski kukovi na Velebitu
 
Šumski rezervati Krokar (Općina Kočevje), Slovenija

Prašume su dragocjen izvor genetskog materijala bukve i drugih vrsta povezanih i ovisnih o ovom šumskom ekosustavu i izniman su primjer procesa kolonizacije i razvoja kopnenih ekosustava poslije ledenog doba, koji još uvijek traje. Ove drevne bukove šume nezamjenjive su za razumijevanje širenja bukve sjevernom polutkom u raznim okolišima.

Ove bukove šume su najcjelovitiji i najpotpuniji primjer ekoloških uzoraka i procesa europske bukve (Fagus sylvatica) u različitom prirodnom okolišu. Zbog toga su nezamjenjiv izvor za razumijevanje povijesti i evolucije ove vrste koja se rasprostire cijelom sjevernom hemisferom i ima veliki ekološki i globalni značaj.

Šuma se mora održavati (kontrola požara, konzervacija starog drveća, planinskih livada, vodenih putova i ekosustava potoka, upravljanje turizmom i nadgledanje), ali tako da se ne naruše prirodni procesi same šume. Zbog toga, npr., od tri lokacije na planini Bukovské vrchy u Slovačkoj (Havešová, Rožok i Stužica), samo Stužica ima pješačku stazu za posjetitelje (slika desno). Četvrti zaštićeni lokalitet u Slovačkoj je Kyjovský prales na Vihorlatu, a sva četiri se nalaze u slovačkom nacionalnom parku Poloniny u najistočnijem i najnenaseljenijem dijelu države.

Ukrajinski lokaliteti su: Čornohora, Kuzij-Trybušany, Maramaroš, Stužycja–Užok, Svydovec i Uholka–Šyrikyi Luh, te 2017. dodani Prirodni rezervat Gorgany (Ivano-Frankivska oblast), Prirodni rezervat Roztochya (Lavovska oblast), Nacionalni park Podilski Tovtry (Hmeljnička oblast), Nacionalni park Synevyr i Nacionalni park Zacharovanyi Krai (Zakarpatska oblast).

Njemački lokaliteti su: Grumsiner (Brandenburg), Hainich (Thüringen), Jasmund i Serrahner (Mecklenburg-Vorpommern), te Kellerwald-Edersee (Hessen).

Hrvatski lokaliteti su: Nacionalni park Paklenica, Hajdučki i Rožanski kukovi i Nacionalni park Sjeverni Velebit (Ličko-senjska županija)[2].

Albanski lokaliteti su: Lumi i Gashit (Kukeski okrug) i Rrajca (Elbasanski okrug)[3].

Austrijski lokaliteti su: Nacionalni park Kalkalpen (Gornja Austrija) i Dürrenstein (Donja Austrija)[4].

Belgijski lokalitet je Šuma Soignes koja se sa svojih 5000 ha rasprostire kroz sve tri belgijske regije (Flandrija, Valonija i Regija glavnoga grada Bruxellesa)[5].

Bugarski lokaliteti su 9 prirodnih rezervata u Nacionalnom parku središnjeg Balkana: Boatin, Tsarichina, Kozya Stena, Steneto, Stara reka, Dzhendema, Severen Dzhendem, Sokolna i Peeshti skali[6].

Talijanski lokaliteti su šuma Sasso Fratino u Nacionalnom parku Monte Falterona i Campigna (Toskana), te 5 šuma u Nacionalnom parku Lazio i Molise (Abruzzo): Valle Cervara, Coppo Vademogna, Coppo del Principe, Coppo del Morto i Val Fondillo[7].

Rumunjski lokaliteti su: Izvoarele Nerei, Cheile Nerei-Beușnița, Domogled-Valea Cernei, Domogled-Valea Cernei (Karaš-severinska županija), Cozia i Lotrișor (Vâlcea (županija)), Codrul secular Șinca (Brașov (županija)), Codrul secular Slătioara (Suceava (županija)), Groșii Țibleșului, Izvorul Șurii, Preluci i Strâmbu Băiuț (Maramureş (županija)[8].

Slovenski lokaliteti su šumski rezervati Krokar (Općina Kočevje) i Snežnik – Ždrocle (Općina Ilirska Bistrica i Loška dolina, općina)[9].

Španjolski lokaliteti su: Hayedos de Picos de Europa (Kastilja i León), Hayedos de Navarra (Navara) i Hayedos de Ayllón koja pripada trima pokrajinama (Madrid, Kastilja-La Mancha i Kastilja i León)[10].

  • Havešová, Nacionalni park Poloniny (Slovačka)

  • Stužica, Nacionalni park Poloniny (Slovačka)

  • Rožok, Nacionalni park Poloniny (Slovačka)

  • Šuma Vihorlatský u ukrajinskom parku Vihorlat (Slovačka)

  • Čornohora, rezervat biosfere Karpati (Ukrajina)

  • Uholka-Široki Luh (Ukrajina)

  • Svidovec (Ukrajina)

  • Grumsiner Forst (Brandenburg)

  • Nacionalni park Kellerwald-Edersee (Hessen)

  • Nacionalni park Jasmund (Mecklenburg-Vorpommern)

  • Serrahner Urwald (Mecklenburg-Vorpommern)

  • Nacionalni park Hainich (Thüringen)

Povezani članciUredi

IzvoriUredi

  1. ↑ Bukove šume Sjevernog Velebita i Paklenice na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine, hina.hr 7. srpnja 2017.
  2. ↑ Extension to the Joint World Heritage Property “Primeval Beech forests of the Carpathians (Slovak Republic and Ukraine) and the Ancient Beech forests of Germany (Germany)” (engl.) Pristupljeno 10. srpnja 2017.
  3. ↑ Extension to the Joint World Heritage Property “Primeval Beech forests of the Carpathians (Slovak Republic and Ukraine) and the Ancient Beech forests of Germany (Germany)” (engl.) Pristupljeno 11. srpnja 2017.
  4. ↑ Extension to the Joint World Heritage Property “Primeval Beech forests of the Carpathians (Slovak Republic and Ukraine) and the Ancient Beech forests of Germany (Germany)” (engl.) Pristupljeno 11. srpnja 2017.
  5. ↑ Extension du bien inscrit sur la liste du patrimoine mondial : Forêts primaires de hêtres des Carpates (Slovaquie, Ukraine) et anciennes forêts de hêtres d’Allemagne (Allemagne) (fr.) Pristupljeno 11. srpnja 2017.
  6. ↑ Extension to the Joint World Heritage Property “Primeval Beech forests of the Carpathians (Slovak Republic and Ukraine) and the Ancient Beech forests of Germany (Germany)” (engl.) Pristupljeno 11. srpnja 2017.
  7. ↑ Extension to the Joint World Heritage Property “Primeval Beech forests of the Carpathians (Slovak Republic and Ukraine) and the Ancient Beech forests of Germany (Germany)” (engl.) Pristupljeno 11. srpnja 2017.
  8. ↑ Extension to the Joint World Heritage Property “Primeval Beech forests of the Carpathians (Slovak Republic and Ukraine) and the Ancient Beech forests of Germany (Germany)” (engl.) Pristupljeno 11. srpnja 2017.
  9. ↑ Extension to the Joint World Heritage Property “Primeval Beech forests of the Carpathians (Slovak Republic and Ukraine) and the Ancient Beech forests of Germany (Germany)” (engl.) Pristupljeno 11. srpnja 2017.
  10. ↑ Extension to the Joint World Heritage Property “Primeval Beech forests of the Carpathians (Slovak Republic and Ukraine) and the Ancient Beech forests of Germany (Germany)” (engl.) Pristupljeno 11. srpnja 2017.

Vanjske povezniceUredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bukove_prašume&oldid=5506001"