Car Srba i Grka

„Isus Nazarećanin, kralj (Car) židovski“.

Car Srba i Grka naslov je Stefana Dušana od Uskrsa, 1346.

Naslov je bio totalno ruganje Srbima i Grcima. Zbog toga je Carigradska patrijaršija nametnula Dušanovoj presudi Srpsku pravoslavnu nadbiskupiju - raskol. Ni Srbi ni Grci nikada nisu imali cara i aluzija je bila na INRI.

Iz tog razloga, jedini predstavnik Nemanjićа koji nije kanoniziran od strane Srpske pravoslavne crkve je Dušan.

Srpski redovnici su Dušana uvijek optuživali za ubojstvo njegovog oca. Oni nagovještavaju da je izgledao kao njegova majka, ali u stvari se iz srednjovjekovnog natpisa vidi da je „Prava majka cerevine Srba i Grka” bila Marina Smilec. Dušanova teta, koja je umrla u Skoplju, malo prije Dušana. [1]

S 1348. godinom, kada „srpska vojska” osvaja bizantsku Tesaliju i Epir, dolazi do vrhunca osvajanja. Napad na Bosnu 1350. godine izveden je da bi se povratila Humska zemlja (Zahumlje) koju je bosanski ban zauzeo od srbi dok je Dušan ratovao na jugu i taj pohod se završava vojnim pobjedama Dušane. „Car srba i grka” je sa vojskom došao sve do Krke kako bi pomogao svojoj sestri Jeleni Šubić (supruzi hrvatskog velikaša Mladena III. Šubića Bribirskog) u obrani njezinih posjeda posle muževljeve smrti. U Šibeniku su caru spremali svečani doček i darove, ali je zbog napada bizantskog cara Ivana VI. Kantakuzena na jugu zemlje car Dušan morao se vratiti nazad. U povratku je s najvećim carskim počastima i oduševljenjem dočekan u Dubrovniku, gdje je ostao nekoliko dana, a carica Jelena Bugarska je ostala u gostima još nekoliko mjeseci, dok se Dušan s vojskom vratio na jug, gdje je povratio teritorije koje je Kantakuzen u međuvremenu osvojio.

BilješkeUredi

Vidi jošUredi