Cikorija (divlja vodopija, obična vodopija, vuzlika, konjogriz, konjska trava, kažiput, vodoplav, radič, latinski: Cichorium intybus. To je višegodišnja biljka iz porodice glavočika (rod vodopija). Često se pod imenom cikorije podrazumjeva varijanta endivije - crispa, a ta pogreška je duboko ukorijenjena, pogotovo u Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama.[1][2] Pradomovina joj je Europa gdje je posvuda prisutna, ali se udomaćila i u SAD i Australiji. Može ju se pronaći posvuda, raste kao korov, pored staza i puteva, po pašnjacima, livadama, obodima šuma.

Cikorija
Ilustracija dijelova cikorije (Cichorium intybus)
Ilustracija dijelova cikorije
(Cichorium intybus)
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Asterales
Porodica: Asteraceae
Rod: Cichorium
Vrsta: C. intybus
Dvojno ime
Cichorium intybus
L.
Baze podataka

Flora Croatica

Izgled cikorije uredi

Cikorija je višegodišnja zeljasta biljka, naraste do 1.5 metar. Biljka ima valjkasto-vretenasti korijen, izvana žućkast, a iznutra bijel. Stabljika je duga, čvrsta i razgranata. Listovi su duguljasti, grubo nazubljeni, suženi u dršku, sliče listovima maslačka. Cvijet biljke je svijetloplave boje, s ljubičastim prašnicima koji imaju svjetliji vrh. Okus biljke je gorak, kako listova, tako i korijena.

Divlja cikorija uredi

Listovi divlje cikorije su gorki i opori. Bez obzira na takav ukus divlja cikorija je specijalitet u nekim kuhinjama, npr u talijanskim kuhinjama regija Liguria i Puglia, zatim u španjolskoj regiji Katalonija, kod nas u Dalmaciji, zatim u kuhinjama Grčke i Turske.[3] Poznato jelo od cikorije je ligurska Fave e Cicorie Selvatiche.[4]

Gorčina se smanjuje kuhanjem a dodaju im se i drugi dodaci koji mijenjaju ukus, npr. češnjak, slane srdele ili inćuni, te se tako upotrebljavaju kao preljev na talijanskim tjesteninama[5] ili kao dodatak jelima od mesa.[6]

Uzgajana cikorija uredi

Cikorija se uzgaja iz više razloga, radi svojih listova, koji se najčešće jedu sirovi, kao salata. Uzgojena cikorija se najčešće dijeli na tri tipa, a svaki tip ima mnogo inačica:[7]

  • Radič je uobičajeno crvene boje ili crveno-zelene. Ponekad ovaj tip nazivaju crvena endivija ili crvena cikorija. Ima gorkast okus, kao i specifičnu aromu, jede se sirov, a ponekad i lagano podušen na pari.
  • Sugarloaf cikorija ili slatkasta cikorija, naliči na salatu i nije gorka poput obične cikorije.
  • Belgijska endivija, poznata i kao Francuska endivija, witlof na Nizozemskom, witloof U SAD i Australiji, chicory u UK, i chicon u dijelovima sjeverne Francuske.

Koristi cikorije uredi

Iz korijena cikorije (kod nas Franck) proizvodi sirovina za bijelu kavu.

Primjena u narodnoj medicini uredi

Zbog sadržaja gorkih tvari u mliječnom soku, cikorija potiče apetit. Iz korijena se dobivaju ukusni aromatični napitci koji imaju antimikrobno i adstrigentno djelovanje, povećavaju apetit, smanjuju znojenje i poboljšavaju funkcionalno stanje probavnog sustava. Prema eksperimentalnim podacima, infuzija cvata cikorije ima smirujući učinak na središnji živčani sustav, tonizira srce i ima koleretički učinak.

Cikorija je posebno cijenjena u dijetalnoj prehrani pacijenata s dijabetesom. U kliničkim ispitivanjima postignuti su pozitivni rezultati u liječenju dijabetes melitusa ekstraktom iz korijena cikorije: došlo je do poboljšanja dobrobiti pacijenata u početnoj fazi bolesti, u uznapredovalim slučajevima djelomično smanjenje sadržaja šećera u urinu.

 
Cvijet cikorije
 
Belgijska endivija
 
Crtež belgijske endivije
 
Zašiljeni listovi

Sastav uredi

Na 100 gr sviježih listova cikorija sadri prosječno oko 87,9 gr vode, oko 3,50 gr ugljikohidrata, oko 3,6 gr vlakana, oko 1,83 gr bjelančevina i oko 0,46 gr masti. Sadržaj makroelemenata je oko 299 mg kalija, oko 70,8 mg natrija, 153 mg kalcija, oko 19,8 mg magnezija i oko 10 mg fosfora. Od mikroelemenata sadrži 110 mkg bakra, 260 mkg mangana i cinka oko 370 mkg. Karotenoida sadrži na 100 gr oko 2,98 mg te oko 19,7 mg vitamina C i oko 173 mg vitamina K.[8]

Izvori uredi

  1. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. travnja 2006. Pristupljeno 7. siječnja 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. http://plantanswers.tamu.edu/vegetables/endive.html
  3. Tijen İnaltong - Divlje trava Turske. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. siječnja 2013. Pristupljeno 7. siječnja 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. Recepta - Fave e Cicorie Selvatiche. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. studenoga 2013. Pristupljeno 7. siječnja 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. Spaghetti od divlje cikorije
  6. Jaume Fàbrega, El gust d'un poble: els plats més famosos de la cuina catalana. Llomillo fregit amb xicoires
  7. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. srpnja 2011. Pristupljeno 11. siječnja 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  8. María de Cortes Sánchez-Mata · Javier Tardío (Eds)Mediterranean Wild Edible Plants-Ethnobotany and Food Composition Tables,New York 2016.,str.336

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Cikorija