Codex Borbonicus
Codex Borbonicus ili Burbonski kodeks je aztečki kodeks koji su napisali aztečki svećenici malo prije ili poslije Španjolskog osvajanja Meksika. Nazvan je po Burbonskoj palači u Parizu, gdje se čuva u vladinoj knjižnici.[1] Burbonski kodeks je najpoznatiji i posljednji aztečki kodeks iz vremena pretkolonizacije, ujedno i prvi iz ranog kolonijalnog perioda zbog vidljivih manjih utjecaja španjolskog jezika na pisanje djela.[1]
Povjesničari Maarten Jansen and Gabina Aurora Pérez Jiménez su 2004. godine predložili imenovanje kodeksa prema njegovom sadržaju, Codex Cihuacoatl, odnosno prema Cihuacoatl, aztečkoj božici majčinstva i plodnosti.[2]
Napisan je, bez preklapanja u obliku knjige, na papiru dugačkom 14,2 metara u 40 stranica. Od 40 stranica izvornika, očuvano je njih 36, dok su se prve i zadnje dvije stranice izgubile nakon otkrića. Kao i većina drugih pretkolonijalnih i pretkolumbijskih kodeksa pisan je piktogramom, a Španjolci su tek naknadno tijekom kolonizacije nadodali njihove opise. To je kasnije pomoglo u dešifriranju aztečkog pisma, ali i dovelo do prijepora o datiranju samoga kodeksa.[2]
Sadržajno, podijeljen je u 3 dijela:[1]
- Prvi dio je jedan od rijetkih sačuvanih aztečkih kalendara s pojedinostima o računanju vremena. Svaka stranica predstavlja jedan od 20 trecena (13-dnevnih razdoblja) u takozvanoj tonalpohualli (aztečkoj godini od 260 dana). Na stranicama prevladavaju crteži vladajućih božanstava, a 13 trecena i predstavlja 13 najvećih božanstava. pomoću tih 26 simbola svećenici su izrađivali horoskope i proricali budućnost. Na temelju tih proricanja određivali su koliko i kakve žrtve bogovima treba prinijeti.[2]
- Drugi dio posvećen je 52-godišnjoj mezoameričkoj solarnoj godini, prikazujući nadnevke prvih dana 52-godišnje solarne godine. Početni dani solarne godine povezani su s Devet krugova noći.
- U trećem dijelu su opisani rituali, običaji i svečanosti. Najpodrobnije je opisano Slavlje nove vatre; svečanost koja se održavala zadnjeg dana 52-godišnje solarne godine. Opisano je paljenje krijesova i vatri oko kojih se odvijala molitva uz prinošenje ljudskih žrtava. Ovaj dio ostao je nedovršen.
Izvori uredi
- ↑ a b c (engl.) Knjižnica Arizonskog sveučilišta (službene stranice) Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. svibnja 2017. (Wayback Machine), nepotpisano: Aztečki predkolonijalni i kolonijalni kodeksi, manuskripti i faksimili - dio serije članaka o Mezoameričkoj kodikologiji (pristupljeno 4. studenog 2016.)
- ↑ a b c (engl.) Jansen, Maarten, Gabina Aurora Pérez Jiménez, Renaming the Mexican Codices, Ancient Mesoamerica, 2004., 15 (2): str. 267–271, ISSN 0956-5631
Vanjske poveznice uredi
- FAMSI - Zaklada za razvoj mezoameričkih studija, Galerija fotografija svih 36 sačuvanih stranica Burbonskog kodeksa (pristupljeno 4. studenog 2016.) (fr.) (engl.) (njem.)