Crkva na Gradini u Solinu

Disambig.svg Za druga značenja, pogledajte Crkva na Gradini.

Crkva na Gradini u Solinu je starohrvatska crkva izgrađena na temeljima neke starije zgrade iz antičkih vremena. To se da zaključiti po velikom kamenju u njenim temeljima i granitnim stupovima unutra. Ona je centralna, gotovo kvadratična građevina, s nišama uokolo, promjera 12 x 15 metara, iznutra podiljeljena s osmerokutno raspoređenim stupovima u sredini, koji su vjerojatno držali kupolu. Vanjske niše, kao i one u apsidi, su vjerojatno služile kao ukras ili kao sjedala za crkvene i svjetovne dostojanstvenike. Kako u njoj nije pronađeno ni traga oltaru, ni uobičajenoj oltarnoj pregradi, a kako je ostala dobro očuvana za vrijeme turskog osvajanja u krugu njihove tvrđeve „Gradine“ (po kojoj je i dobila ime), može se naslutiti kako je Turcima služila za džamiju.

Sama crkva nije najstariji objekt. Ispod nje i istočnih salonitanskih zidina arheolozi su 2020. pronašli starije zidove, vjerojatno nekog obiteljskoga gospodarstva, koji se protežu posvuda.[1]

Arheolozi ju istražuju od 1909. godine.[1] Zbog njenog neobičnog oblika, dugo se vjerovalo kako je bila građena za neku osobitu svrhu, poput dvorskog ceremonijala krunidbe,[2] odnosno don Frane Bulić je mislio da je ovo krunidbena bazilika. Stav je oborio pronalazak krunidbenih crkava Šuplje crkve 1930-ih te crkve Gospe od Otoka.

Dobrim je dijelom građena od rimskih ulomaka: lučna konstrukcija je korištena za apsidu, iz Salone je dvanaest stupova, zatim kameni namještaj poput kapitela spada u ranu romaniku, u XI. stoljeće.[1] Zbog velikog kamenja u temeljima i granitnim stupovima namećao se je zaključak da je ona starohrvatska crkvi iz 9. stoljeća.[3]

Razorena je 1242. godine za provale Tatara u Solinsko polje. U izvješću Tome Arhiđakona piše da su Tatari opustošili solinsko polje, stradale su crkve i samostani, kraljevski grobovi, solinske mlinice i dr. Prema don Lovri Katiću, prenamijenjena je u džamiju u 16. stoljeću, jer nisu pronađeni oltar ni oltarne pregrade, dok je dobro ostala sačuvana za turske vlasti.[1]

Crkva je na sjevernoj strani Gradine. Najveći je arheološki biser sklopa na Gradini. Spada u tri najvrjednija srednjovjekovna artefakta u užem Solinu, pored Zvonimirove krunidbene bazilike svetog Petra i Mojsija, poznate kao Šuplja crkva, i crkve svete Marije i Stjepana na Gospinu otoku.[1]

Vremenom je zatrpana te ju se sve do 2020. i arheoloških iskapanja nije mogla razabrati. Sve do srpnja vladala nije bilo slaganja među znanstvenicima u svezi sa starošću crkve. Prema jednima je bila Justinijanova iz šestog stoljeća, a prema drugima da je iz desetog ili jedanaestog stoljeća, iz doba hrvatskih narodnih vladara.[1] Tajna je riješena 30. kolovoza 2020. godine. Tada je sa sigurnošću utvrđeno da potječe iz 6. stoljeća. Ispod crkve pronađeni su uz stotine vrijednih nalaza, ostatci građevina iz 3. stoljeća, a najstarija je iz 1. stoljeća. Pronađene građevine su bili veliki antički gospodarski kompleksi na plodnoj ravnici koja je hranila antičku Salonu.[4]

IzvoriUredi

  1. a b c d e f Razgovarao Damir Šarac: Slobodna Dalmacija - Splitski i zagrebački arheolozi istražuju solinsku Gradinu čija je prošlost pod velom tajne, ali joj je budućnost izvjesna - otvorena pozornica Slobodna Dalmacija. 31. srpnja 2020. Pristupljeno 7. rujna 2020.
  2. Radovan Ivančević, Umjetnost stilovi razdoblja I, Školska knjiga, Zagreb, str. 190.
  3. (): Gradina Grad Solin. nedatirano. Pristupljeno 7. rujna 2020.
  4. Regina Zubanović/Dnevnik/IMS/M.Š./HRT: Riješen misterij crkve na području solinske Gradine HRT. 30. kolovoza 2020. Pristupljeno 7. rujna 2020.
  • Marin, Emilio, Starohrvatski Solin, 1992., Galerija Umjetnina, Matica Hrvatska, Split ISBN 93145081
  • Željko Rapanić, Solin u Starohrvatsko doba, 1996., Muzej HAS, Split

Vanjske povezniceUredi