Croatia Open Umag

(Preusmjereno s Croatia Open)
»Croatia Open« preusmjerava ovamo. Za druga značenja pogledajte Croatia Open (razdvojba).

Croatia Open Umag teniski je turnir iz ATP World Tour 250 serije, koji se od 1990. godine održava u Umagu. Puni naziv turnira je: Međunarodno prvenstvo Hrvatske u tenisu - International tennis Championship of Croatia.

Središnji stadion u Umagu
Naziv teniskog stadiona
Carlos Moyá, peterostruki pobjednik Umaga
Austrijanac Thomas Muster osvajao je Umag 1992., 1993. i 1995.
Marin Čilić prvi je Hrvat nakon Gorana Prpića s naslovom Umaga
Španjolci (na slici pobjednik iz 2013. Tommy Robredo) apsolutni su vladari umaškog turnira, s 10 naslova i još 8 nastupa u završnicama

Pobjednik turnira osvaja 250 ATP-ovih bodova te 74 000 eura.[1] Igra se na otvorenom i podloga je crvena zemlja.

Povijest

uredi

Prvo izdanje turnira održano je u svibnju 1990. godine, a cilj u sljedećim godinama je bilo postupno prebacivanje turnira u ljetnu tenisku sezonu (od 1992. do 1996. godine turnir se održavao u kolovozu), te se posljednjih godina održava u zadnjem tjednu srpnja.

Turnir je mijenjao svoj naziv kroz godine, od 1990. do 1991. godine turnir se punim imenom zvao "Yugoslav Open", te je nakon samostalnosti Hrvatske promijenio naziv u "Croatian Open Umag" kada je pun naziv turnira i zaštićen u mjerodavnim institucijama. Od 2006. godine u nazivu turnira dodaje se i brend glavnog sponzora turnira (naslovni sponzor ili popularan engleski termin "title sponsor").

Nazivi turnira:

  • 1990. – 1991.: Yugoslav Open
  • 1992. – 2005.: Croatia Open Umag
  • 2006. – 2011.: Studena Croatia Open Umag
  • 2012. – 2014.: Vegeta Croatia Open Umag
  • 2015. – 2016.: Konzum Croatia Open Umag
  • 2017. - ... : Plava Laguna Croatia Open Umag

Organizacija turnira nije prestajala ni za vrijeme ratnih godina, što je tada bio jedini međunarodni događaj organiziran u Hrvatskoj uz televizijski prijenos Eurosporta.

Thomas Muster, pobjednik turnira 3 puta i Carlos Moyá, pobjednik turnira 5 puta, zaslužili su titulu počasnih građana grada Umaga. Godine 2004. Predsjednik RH Stjepan Mesić odlikovao je Carlosa Moyu za iznimne rezultate i promicanje međunarodnog ugleda Republike Hrvatske.

Pokraj brojnih nagrada uručenih samom turniru i osobno direktoru turnira Slavku Rasbergeru na razini Hrvatske, organizacija ATP dodijelila je ovom turniru posebnu nagradu za izvrsnost, Award of excellence 5 puta: 1998., 2000., 2001., 2004. i 2005. godine; svaki put posebno naglašavajući napretke u organizaciji ove manifestacije.

Godine 1993. turnir je dobio Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar".

2021. uvedena je serija turnira "Road To Umag". Domaćini su hrvatski gradovi i pobjednici svakog turnira, uz još trojicu igrača koji će dobiti pozivnice imat će priliku igrati na terenima Teniskog centra Stella Maris za jedno mjesto u kvalifikacijama za Croatia Open. Ti turniri bodovat će se za rang-listu Hrvatskog teniskog saveza te će na njima moći nastupiti isključivo hrvatski državljani registrirani pri HTS-u.[2]

Organizacija

uredi

Nositelj organizacije turnira je tvrtka Istra D.M.C. d.o.o. Za potrebe oragnizacije turnira, na turniru sudjeluje oko 500 djelatnika u raznim službama organizacije (linijski suci, pobirači loptica, hostese, tiskovni odjel, prijamni ured, služba za igrače, vozači, administracija, uređivači terena, čistačice itd.).[3] Posljednjih se godina u Pres centru turnira akreditira oko 300 novinara i fotografa koji prate sva događanja na turniru (procjenjeno 2018. godine oko 1.600 objava u domaćim i inozemnim medijima).

Mjesto održavanja turnira je teniski kompleks zemljanih terena (koji obuhvaća središnji stadion + Grand Stand teren + Hard Court teren + 9 terena) u turističkom naselju Stella Maris, koji je 1989. godine projektirao arhitekt Marijan Videc. Središnji stadion može primiti do 4.000 gledatelja, dio na tribinama, a dio u VIP ložama. Od 2016. godine središnji stadion, nosi ime Gorana Ivaniševića, odnosno puni naziv je ATP stadion Gorana Ivaniševića.

Sve završnice Umaga

uredi

Pojedinačno

uredi
Godina Pobjednik Finalist Rezultat
2023.   Alexei Popyrin   Stan Wawrinka 6–7(5–7), 6–3, 6–4
2022.   Jannik Sinner   Carlos Alcaraz 6–7(5–7), 6-1, 6-1
2021.   Carlos Alcaraz   Richard Gasquet 6–2, 6-2
2020. Nije održano zbog Pandemije koronavirusa
2019.   Dušan Lajović   Attila Balázs 7–5, 7–5
2018.   Marco Checcinato   Guido Pella 6–2, 7–6
2017.   Andrej Rubljov   Paolo Lorenzi 6–4, 6–2
2016.   Fabio Fognini   Andrej Martin 6–4, 6–1
2015.   Dominic Thiem   João Sousa 6–4, 6–1
2014.   Pablo Cuevas   Tommy Robredo 6–3, 6–4
2013.   Tommy Robredo   Fabio Fognini 6–0, 6–3
2012.   Marin Čilić   Marcel Granollers 6–4, 6–2
2011.   Aleksandar Dolgopolov   Marin Čilić 6–4, 3–6, 6–3
2010.   Juan Carlos Ferrero   Potito Starace 6–4, 6–4
2009.   Nikolaj Davidenko   Juan Carlos Ferrero 6–3, 6–0
2008.   Fernando Verdasco   Igor Andrejev 3–6, 6–4, 7–6(7–4)
2007.   Carlos Moyá (5)   Andrei Pavel 6–4, 6–2
2006.   Stanislas Wawrinka   Novak Đoković 6–6, odus.
2005.   Guillermo Coria   Carlos Moyá 6–2, 4–6, 6–2
2004.   Guillermo Cañas   Filippo Volandri 7–5, 6–3
2003.   Carlos Moyá (4)   Filippo Volandri 6–4, 3–6, 7–5
2002.   Carlos Moyá (3)   David Ferrer 6–2, 6–3
2001.   Carlos Moyá (2)   Jérôme Golmard 6–4, 3–6, 7–6(7–2)
2000.   Marcelo Ríos   Mariano Puerta 7–6(7–1), 4–6, 6–3
1999.   Magnus Norman   Jeff Tarango 6–2, 6–4
1998.   Bohdan Ulihrach   Magnus Norman 6–3, 7–6(7-0)
1997.   Félix Mantilla   Sergi Bruguera 6–3, 7–5
1996.   Carlos Moyá   Félix Mantilla 6–0, 7–6(7–4)
1995.   Thomas Muster (3)   Carlos Costa 3–6, 7–6(7–5), 6–4
1994.   Alberto Berasategui   Karol Kučera 6–2, 6–4
1993.   Thomas Muster (2)   Alberto Berasategui 7–5, 3–6, 6–3
1992.   Thomas Muster   Franco Davín 6–1, 4–6, 6–4
1991.   Dmitrij Poljakov   Javier Sánchez 6–4, 6–4
1990.   Goran Prpić   Goran Ivanišević 6–3, 4–6, 6–4


Statistika (2018.)
barem 2 pobjede
Tenisač Pobjede Finala
  Carlos Moyá 5 6
  Thomas Muster 3 3
najviše finala bez pobjede
  Filippo Volandri 0 2

Parovi

uredi
Godina Pobjednici Finalisti Rezultat
2023.   Blaž Rola
  Nino Serdarušić
  Simone Bolelli
  Fabio Fognini
4–6, 7–6(7–2), [15–13]
2022.   Simone Bolelli (2)
  Fabio Fognini (2)
  Llyod Glasspool
  Harri Heliövaara
5–7, 7–6(8–6), [10–7]
2021.   Fernando Romboli
  David Vega Hernández
  Tomislav Brkić
  Nikola Ćaćić
6-3,7–5
2020. Nije održano zbog Pandemije koronavirusa
2019.   Robin Haase (2)
  Philipp Oswald
  Oliver Marach
  Jürgen Melzer
7–5, 6–7(2–7), [14–12]
2018.   Robin Haase
  Matwé Middlekoop
  Roman Jebavý
  Jiří Veselý
6–4, 6–4
2017.   Guillermo Durán
  Andrés Molteni
  Marin Draganja
  Tomislav Draganja
6–3, 6–7(4–7), [10–6]
2016.   Martin Kližan (2)
  David Marrero (3)
  Nikola Mektić
  Antonio Šančić
6–4, 6–2
2015.   Máximo González
  André Sá
  Mariusz Fyrstenberg
  Santiago González
4–6, 6–3, [10–5]
2014.   František Čermák (3)
  Lukáš Rosol
  Dušan Lajović
  Franko Škugor
6–4, 7–6(7–5)
2013.   Martin Kližan
  David Marrero (2)
  Nicholas Monroe
  Simon Stadler
6–1, 5–7, [10–7]
2012.   David Marrero
  Fernando Verdasco
  Marcel Granollers
  Marc López
6–3, 7–6(7–4)
2011.   Simone Bolelli
  Fabio Fognini
  Marin Čilić
  Lovro Zovko
6–3, 5–7, [10–7]
2010.   Leoš Friedl
  Filip Polášek
  František Čermák
  Michal Mertiňák
6–3, 7–6(9–7)
2009.   František Čermák (2)
  Michal Mertiňák (3)
  Johan Brunström
  Jean-Julien Rojer
6–4, 6–4
2008.   Michal Mertiňák (2)
  Petr Pála (2)
  Carlos Berlocq
  Fabio Fognini
2–6, 6–3, [10–5]
2007.   Lukáš Dlouhý
  Michal Mertiňák
  Jaroslav Levinský
  David Škoch
6–1, 6–1
2006.   Jaroslav Levinský
  David Škoch
  Guillermo García López
  Albert Portas
6–4, 6–4
2005.   Jiří Novák
  Petr Pála
  Michal Mertiňák
  David Škoch
6–3, 6–3
2004.   José Acasuso
  Flávio Saretta
  Jaroslav Levinský
  David Škoch
4–6, 6–2, 6–4
2003.   Álex López Morón (2)
  Rafael Nadal
  Todd Perry
  Thomas Shimada
6–1, 6–3
2002.   František Čermák
  Julian Knowle
  Albert Portas
  Fernando Vicente
6–4, 6–4
2001.   Sergio Roitman
  Andrés Schneiter
  Ivan Ljubičić
  Lovro Zovko
6–2, 7–5
2000.   Álex López Morón
  Albert Portas
  Ivan Ljubičić
  Lovro Zovko
6–1, 7–6(7–2)
1999.   Mariano Puerta
  Javier Sánchez (3)
  Massimo Bertolini
  Cristian Brandi
3–6, 6–2, 6–3
1998.   Neil Broad
  Piet Norval
  Jiří Novák
  David Rikl
6–1, 3–6, 6–3
1997.   Dinu Pescariu
  Davide Sanguinetti
  Dominik Hrbatý
  Karol Kučera
7–6, 6–4
1996.   Pablo Albano
  Luis Lobo (2)
  Ģirts Dzelde
  Udo Plamberger
6–4, 6–1
1995.   Luis Lobo
  Javier Sánchez (2)
  David Ekerot
  László Markovits
6–4, 6–0
1994.   Diego Pérez
  Francisco Roig
  Karol Kučera
  Paul Wekesa
6–2, 6–4
1993.   Filip Dewulf
  Tom Vanhoudt
  Jordi Arrese
  Francisco Roig
6–4, 7–5
1992.   David Prinosil
  Richard Vogel
  Sander Groen
  Lars Koslowski
6–3, 6–7, 7–6
1991.   Gilad Bloom
  Javier Sánchez
  Richey Reneberg
  David Wheaton
7–6, 2–6, 6–1
1990.   Vojtěch Flégl
  Daniel Vacek
  Andrej Čerkasov
  Andrej Olhovskij
6–4, 6–4


Statistika (2019.)
barem 3 pobjede
Tenisač Pobjede Finala
  František Čermák 3 4
  David Marrero 3 3
  Michal Mertiňák 3 5
  Javier Sánchez 3 3
barem 2 pobjede ili barem 3 finala
Parovi Pobjede Finala
  Martin Kližan   David Marrero 2 2
  Jaroslav Levinský   David Škoch 1 3

Statistika

uredi
  • Najniže rangirani osvajač turnira u singlu: Dimitri Poljakov 169. na ATP ljestvici
  • Najniže rangirani finalist turnira u singlu: Attila Balazs 208. na ATP ljestvici[4]

Poveznice

uredi

Izvori

uredi
  1. Tommy Robredo profile
  2. https://www.glasistre.hr/sport/tenis-u-lipnju-krece-serije-turnira-road-to-umag-721946
  3. Organizacija. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. kolovoza 2013. Pristupljeno 4. kolovoza 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. https://www.index.hr/sport/clanak/poznati-su-finalisti-atp-turnira-u-umagu/2102564.aspx

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Croatia Open Umag