Curtiss Seagull SO3C

SOC Seagull bio je jednomotorni izviđački hidroavion dvokrilac. Uzlijetao je pomoću katapulta s bojnih brodova i krstarica, slijetao bi na more te bi se dizalicama ponovno postavljao na brod. Krila su se na brodu prelamala prema trupu radi zauzimanja što manjeg prostora.

Opći podatci
Tip Izviđački hidroavion
Proizvođač Curtiss
Probni let 6. listopada 1939.
Uveden u uporabu 1942.
Povučen 1945.
Prvotni korisnik Ratno zrakoplovstvo SAD-a
Broj primjeraka 795
Portal:Zrakoplovstvo

Razvoj uredi

Godine 1937., na prijedlog vlastitog konstruktora Dona R. Berlina tvrtka Curtiss je predložila Američkoj mornarici zamjenu starog izviđačkog, kurirskog i višenamjenskog dvokrilca Curtiss Seagull SOC-1 (koji se uglavnom koristio na bojnim brodovima i teškim krstaricama kao hidroavion, a sa zemaljskih baza u izvedbi s nepokretnim stajnim trapom) za novi jednokrilac modernije konstrukcije. Bila je odabrana metalna konstrukcija s jednim velikim centralnim i dva mala pomoćna plovka, koji su se po potrebi mogli odmontirati i zamijeniti fiksnim stajnim trapom. Za razliku od prethodnika SOC gdje su pilot i promatrač sjedili zajedno u istoj kabini, sada su kod SO3 bile kabine odvojene. Za pogon tog srednjokrilca bio je odabran zrakom hlađeni V-12 motor Ranger V-770-6 snage 600 KS s dvokrakim propelerom.

Prvi let uredi

Razvoj i gradnja prototipa započeli su 9. svibnja 1938., a već je 6. listopada 1938. bio izveden prvi let. Poslije nekoliko probnih letova bio je utvrđen niz problema. Po uklanjanju tih problema i pristupili su daljnjim testovima koji su završili uspješno, te je poslije toga Američka mornarica naručila prvih 300 komada SO3C-1Seagull čija je proizvodnja započela 1942. godine. Bila su isporučena samo 141 primjerka, a koristili su se u školske svrhe ili kao bespilotne mete. Zatim su za Royal Navy proizvedena 150 primjeraka SO3C-2 Seamew koji su bili opremljeni s kukom za hvatanje na kraju trupa radi slijetanja na palube nosača aviona. Od tih 150, Kanadska mornarica je uzela 70 komada. Nakon njih bila su proizvedena 200 komada modificiranih SO3C-2 za Američku mornaricu koji su koristili električni sistem napona 24V umjesto do tada 12V. Poslije njih bilo je proizvedeno 30 komada za Britansku mornaricu SO3C-1K Queen Seamew prerađenih u bespilotne mete. Posljednju seriju od 150 primjeraka olakšane verzije s jačim motorom V-770-8 dobili su US Navy i Rangersi. Daljnja proizvodnja je bila zaustavljena u siječnju 1944. zbog slabih karakteristika i uspjeha letjelice. Zbog toga su ih i Amerikanci i Britanci koristili u pomoćne svrhe. Kasnije ih je US Navy preimenovala na Seamew.

Naoružanje uredi

Zrakoplov je bio naoružan jednim fiksnim naprijed pucajućim lakim mitraljezom Colt-Browning kalibra 7,62 mm i jednim pokretljivim teškim mitraljezom kalibra 12,7 mm u kabini promatrača. Pod krilima su mogli nositi po jednu običnu bombu ili dubinsku minu za lov na podmornice.

Tehničke karakteristike (SO3C-2)

Osnovne karakteristike

  • posada: 2
  • dužina: 11,23 m
  • raspon krila: 11,58 m
  • površina krila: 26,9 m2
  • visina: 4,6 m

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 277 km/h
  • ekonomska brzina: 210 km/h
  • dolet: 1.851 km
  • najveća visina leta: 4.815 m
  • specifično opterećenje krila: 9,66 kg/m2
  • motor: 1× Ranger XV-770-8 klipni motor