Cvijeta Zuzorić

Cvijeta Zuzorić (u izvorima na talijanskom Flora Zuzori, Floria Zuzzeri) (Dubrovačka Republika, 1552.Ancona, 1648.), bila je Dubrovkinja, plemkinja. Mnogi glasoviti hrvatski i talijanski pjesnici su je slavili svojim pjesmama i posvećivali joj svoja djela, npr. Dinko Zlatarić, Nikola Gučetić, Torquato Tasso i drugi.

Cvijeta Zuzorić
Puno ime Cvijeta Zuzorić
Rođenje 1552.
Smrt 1648.
Zanimanje književnica
Nacionalnost Hrvatica
Period pisanja barok
Suprug/zi Bartolomeo Pescioni
Portal o životopisima

ŽivotopisUredi

Cvijeta Zuzorić kći je Frana i Marije Radaljević.[1] Imala je petero braće: Vlaha (umro u djetinjstvu), Petra, Vlaha (drugog), Bernarda i Nikolu te pet sestara: Niku, Margaritu, Lukreciju, Elizabetu i Katarinu.[1] Crvenokosa Dubrovkinja koja kao djevojčica odlazi s ocem trgovcem u Anconu gdje je stekla visoku naobrazbu i družila se s mnogim umjetnicima. Udala se 1570. godine,[2] za bogatog plemića Bartolomea Pescionija koji je imenovan firentinskim veleposlanikom u Dubrovačkoj Republici. Bartolomeo Pescioni bavio se također trgovinom i bankarstvom.[2] Po povratku u rodni grad okuplja umjetnike na svom ladanjskom zdanju u Čibači gdje vode znanstvene rasprave i razgovore o umjetnosti.[3] Mnogi su joj nakon njezina povratka u rodni grad zavidjeli i napadali je zbog zavisti ili slobodoumnosti. U obranu joj staje najbolja prijateljica i prva dubrovačka feministkinja Mara Gundulić Gučetić. U posveti napisanoj 1582. godine, objavljenoj 1584. godine u predgovoru filozofskog djela njezina supruga Nikole, stala je u obranu svih žena te se zatim žestoko okomila na zavidnike.[4] Bartolomeo Pescioni radno mjesto konzula predao je 1582. godine Firentincu Rafaelu Naldiniju.[5] Nakon odlaska iz Dubrovnika u Anconu Cvijeta se više nije vraćala u Dubrovnik, a muž joj je Bartolomeo umro 18. lipnja 1593. godine.

Umrla je u Anconi 1648. godine. Pokopana je 1. prosinca 1648. godine u istoj grobnici sa svojim ocem.[5]

Do sad se za dvije slike iz sedamaestog stoljeća smatralo da predstavljaju Cvijetu, ali je danas poznato i znanstveno potvrđeno da niti jedna od te dvije slike ne prikazuju nju nego neke druge danas nepoznate osobe.[6]

  • Poznata je pjesma Cvijeta Zuzorić s albuma Veče je naš prijatelj, Buca i Srđana iz 1974. godine.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 Zuzorić, Cvijeta, Autor: Milovan Tatarin., leksikon.muzej-marindrzic.eu, pristupljeno 14. srpnja 2021.
  2. 2,0 2,1 Josipa Klarić, Cvijeta Zuzorić kao inspiracija književnicima od Torquata Tassa do Luka Paljetka: diplomski rad, mentorica: izv. prof. dr. sc. Viktoria Franić Tomić, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija, Zagreb, 2020., str. 5., pristupljeno 14. srpnja 2021.
  3. Bego-Urban, Melita, Škrinja uspomena: dubrovački jezični pabirci, 1. izd., Humanitarno društvo Župe dubrovačke, Zagreb, 2010., ISBN 978-953-99329-5-2, str. 410–411.
  4. Ahmetović, Suad, Dubrovački kurioziteti: iz dva minula tisućljeća, 3. dopunjeno izd., vlastita naklada, Dubrovnik, 2010., ISBN 978-953-95501-3-2, str. 157–159.
  5. 5,0 5,1 Josipa Klarić, Cvijeta Zuzorić kao inspiracija književnicima od Torquata Tassa do Luka Paljetka: diplomski rad, mentorica: izv. prof. dr. sc. Viktoria Franić Tomić, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija, Zagreb, 2020., str. 6., pristupljeno 14. srpnja 2021.
  6. Gjukić-Bender, V., Istina o navodnom portretu Cvijete Zuzorić iz Kneževa dvora, Zbornik dubrovačkih muzeja, I., Dubrovnik, 2004., str. 49–58.
   
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena OTRS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Cvijeta Zuzorić