Otvori glavni izbornik
Apollo and Daphne by Veronese, San Diego Museum of Art.JPG

Dafna (grč. Δάφνη, Dáphnê) u grčkoj mitologiji bila je nimfa Najada u koju se zaljubio Apolon, Penejova i Kreuzina kći ili kći rijeke Ladon. Rjeđi mit kaže da je Dafnin otac bio Amikla od Sparte.

EtimologijaUredi

Dafnino grčko ime znači "lovor".

MitologijaUredi

Eros je bio ljubomoran na Apolona koji je ismijavao njegove streličarske vještine, a također ga je iritiralo i Apolonovo pjevanje. Eros je odaslao strijelu u Dafnu da bi je odbio Apolon koji se u nju zaljubio.

Ona se molila Geji, Majci Zemlji i svome ocu, riječnom bogu Peneju, da joj pomognu. Na posljetku ju je otac pretvorio u lovorovo stablo, a ono je postalo posvećeno Apolonu.[1]

KultUredi

Graves[2] opisuje kako su frojdovski psihoanalitičari interpretirali mit o Apolonovu otimanju Dafne kao simbol djevojačkog užasavanja spolnog odnosa. S druge strane, Graves njezino ime donosi u vezu s daphoene = "krvava", pri čemu ona postaje božicom orgastičkog raspoloženja. Njezine su svećenice Menade žvakale lovorovo lišće koje je opijatski djelovalo zbog kalijeva cijanida te bi, za punog Mjeseca, napadale i rastrgavale prolaznike, kao bakhantice. Poslije je žvakanje zabranjeno svima osim pitijskim proročicama u Delfima sve do rimskog razdoblja.

Djela iste tematikeUredi

LiteraturaUredi

  1. Ovidije: Metamorfoze, 1. knjiga; 452. - 567.
  2. Graves 2003: 11.

Vanjske povezniceUredi