Danko Plevnik
Danko Plevnik (Karlovac, 12. ožujka 1951.), publicist, novinar, književni kritičar, esejist i geopopolitički analitičar. Značajan je njegov doprinos u istraživanju i promicanju legologije (znanosti o čitanju) u Hrvatskoj.
Danko Plevnik | |
Fotografija Plevnika. | |
Rođenje | Karlovac, 12. ožujka 1951. |
---|---|
Poznat(a) po | legologija |
Zanimanje | novinar, publicist, informacijski stručnjak |
Portal o životopisima |
Životopis
urediMladost i obrazovanje
urediPlevnik je slovenskog podrijetla. Djed mu je bio Ivan Dobravec Plevnik, novinar i književnik, jedan od osnivača Hrvatskog novinarskog društva. Danko Plevnik rođen je u Karlovcu; tamo je završio Osnovnu školu Daragojle Jarnević te maturirao u Gimnaziji „Dr. Ivan Ribar”. Jugoslavenske jezike i književnost i filozofiju diplomirao je 1976. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao je informacijske znanosti na Sveučilištu u Zagrebu 1979., gdje je 1986. postao i prvi doktor informacijskih znanosti u Hrvatskoj.
Novinarsko-publicistički rad
urediS pisanjem započinje kao maturant, javivši se s dvije crtice u Svjetlu Matice hrvatske Karlovac, kojeg je u to vrijeme uređivao Stjepan Mihalić. Suradnja sa Svjetlom nastavila se tijekom sljedeća četiri desetljeća. Godine 1971. piše dramu Hajdemo biti vječni, a u Teci 1973. objavljuje Haiku priču. Zbog druženja s Ivanom Zvonimirom Čičkom, s kojim je bio na studiju filozofije, za vrijeme služenja vojnog kadrovskog roka (1974. – 1975.) proglašen je hrvatskim nacionalistom i završava u kaznenom puku u Gospiću.
Radno iskustvo započinje 1975. godine kao profesor hrvatskoga jezika u karlovačkoj Šumarskoj školi. Od 1976. godine zaposlen je u Studijskom odjelu karlovačke Gradske knjižnice „I. G. Kovačić”, gdje se ističe izradom rekomandiranog kataloga i vođenjem „Tribine četvrtkom”. Stručni ispit iz bibliotekarstva polaže 1977. godine.
Novinarstvom se počinje baviti pišući za Večernji list (1977.) godine, javljajući se istovremeno i recenzijama knjiga u listu Jugoturbina u rubrici „S polica bibliobusa”. Nakon otkazivanje suradnje u tom listu zbog „podrivanja sustava” Plevnik šalje svoj neobjavljeni tekst Mirku Mihaljeviću, glavnom uredniku časopisa Komunist, koji ga 1984. godine zapošljava kao novinara i urednika rubrike za kulturu. Tijekom tog razdoblja Plevnik ostvaruje intervjue s istaknutim svjetskim intelektualcima poput Jürgena Habermasa ili Karela Appela i objavljuje književne kritike, pri čemu najviše polemike izaziva ona o romanu Stjepana Čuića Orden (1982.). Nakon otkaza u Komunistu 1990. godine zapošljava se kao kolumnist u Novom listu, gdje mu nakon jedne godine jednostrano raskidaju ugovor, pa odlazi u Slobodnu Dalmaciju u kojoj nastavlja raditi kao kolumnist. Napisao je i objavio stotine književnih kritika, rasutih u domaćoj i inozemnoj periodici.
Širokoj javnosti Danko Plevnik postao je poznat kao gost-kolumnist u zagrebačkom tjedniku Danas i ljubljanskom dnevniku „Delo”. Pisao je za mnoge novine i tjednike u regiji: „Oko”, „Oslobođenje”, Borba, „Nin”, „Ljiljan”, „Pan Bošnjak” (Novi Pazar), „Monitor”, „Mladina”, „Republika” (Ljubljana), „Primorske novice” (Kopar), Novi list, Vjesnik, Glas Istre, Nedjeljna Dalmacija, „DAN”, „Karlovački tjednik”, „Kupa”, „Panorama”, „Hrvatska danas”, „Novi Danas”, Pečat, „Europski magazin”, Vijenac, „Matica”, „Filozofska istraživanja”, „Jurina i Franina”, „Novosti”, za europske i azijske novine: Frankfurter Rundschau, „Wiener Zeitung”, „Il Piccolo”, „Courrier internationale”, „Styx” te „The Hindustan Times” u kojem je imao kolumnu „Zagreb Diary” (2006. – 2007.), književne časopise „Pitanja”, „Republika” i Književna republika, stručne časopise „Medium Magazin”, „Journal of Reading”, „Information Design Journal”, „Informatika„, „Informatologia”, „Teorija in Praksa”, „Politička misao”, „Sveske”. Pisao je i za časopis „Zrno” i novine „Telex” i „21. vek”. Nekoliko mu je knjiga prevedeno na engleski.
Legologija
urediDanko Plevnik skovao je naziv za znanost o čitanju – legologiji i njezin je promicatelj u svijetu. U tom smislu poznat je njegov citat „Čitanje je oblik obraćenja, molitva za suvisliji identitet.”[1]
Geopolitički analitičar
urediPlevnik je cijenjen i kao geopolitički analitičar. Predavao je na poslijediplomskom studiju diplomacije na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu. Članke iz tog područja objavljuje u sarajevskom dvojezičnom časopisu Demokracija i sigurnost u Jugoistočnoj Evropi, koji izdaje Atlantska inicijativa.
Danko Plevnik tri puta je pratio američke predsjedničke izbore: 1992., 1996. i 2008. godine. Bio je među rijetkim političkim analitičarima koji je 1992. godine predvidio pobjedu Billa Clintona.[nedostaje izvor] To je govorio od travnja 1992. kada je bio u Clintonovu izbornom stožeru u Little Rocku (Arkanzas) do pred same izbore kada je to ponovio u studenome u Washingtonu. Njegova izjava o Clintonu kao „novom Kennedyju” objavljena je 5. studenog 1992. na naslovnoj stranici The Boston Globea.
U svibnju 1996. bio je na Salzburg Seminaru na 336. sesiji na kojoj se raspravljalo o američkom predsjedničkom izbornom procesu, gdje se upoznao s Karlom Roveom, najvažnijim savjetnikom predsjednika Georga Busha i predsjednika George W. Busha, s kojim je ostao u korespondenciji kao „jedini novinar na svijetu kojega Karl Rove simpatizira”,[nedostaje izvor] jer je općepoznat negativni stav Bushevih i Roveov prema novinarima. Rovea se smatra jednim od najboljih izbornih stratega, jer je dvaput dobio izbore za Georgea W. Busha i bio njegov „mozak”.
Plevnik je prognozirao i pobjedu Obame još 2005. kada je prvi u Hrvatskoj pisao o njemu i Hillary Clinton kao novim ikonama američkih demokrata.[nedostaje izvor]
Djela
urediZnačajniji naslovi Danka Plevnika su:
- Model izgradnje referalnog centra za regiju Karlovca (magistarski rad, 1978.)[2]
- Informacija je komunikacija (1986.)[3]
- Ka civilizaciji pokretnog teksta (1988.)[4]
- Hrvatski obrat (1993.)[5]
- Smisao Bosne (1997.)[6]
- Slovenci na Hrvaškem (1998.)[7]
- Novi Nato ili stara geopolitika (1999.)[8]
- Njihov obračun sa mnom (2000.)[9]
- Kaos hegemonije (2001.)[10]
- Rat i mir za Hrvatsku: zapisi 1991. – 1995.) (2002.)[11]
- Praksa etičkog novinarstva (2003.)[12]
- Pravo na vlastiti smisao (2006.)[13]
- Fortuna čitanja (2006.)[14]
- Moja povijest Karlovca (2009.)[15]
- Još samo ludi znaju tko su (2009.)[16]
- Tko je vaš najbolji čitalac? (2010.)[17]
- Hijerarhija međuovisnosti: kopni li primat Zapada nad idejom boljeg svijeta? (2011.)[18]
- Tolle lege: za slobodu čitanja (2012.)[19]
- Geopolitika smisla života (2015.)[20]
- Duh naš svagdanji (2015.)[21]
- Onaj što piše: kronika moga vremena (2017.)[22]
- Ljudi Karlovca (2018.)[23][24]
- Dugosuđe: sud i pravda, Plejada, Zagreb, 2019.ISBN 978 -953-7782-65-8
Nagrade, priznanja i članstva
uredi- Novinar godine Slobodne Dalmacije za 1991.
- Novinar godine Hrvatskog novinarskog društva za 1991./1992.
- Priznanje Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta” iz Zagreba za 1999.
- Priznanje Zveze Svobodnih Sindikatov Slovenije za 1999.
- Javno priznanje Karlovačke županije za 2001.
- Nagrada „Dr. Erhard Busek” za 2006.
- Priznanje Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske za 2011.
- Plaketa Grada Karlovca (2016.)[25]
Plevnik je nekoliko puta bio gost američke vlade (International Visitor Programe), zatim Japana, Kine, Švedske i drugih zemalja. Počasni je član washingtonskog National Press Cluba (1996.), član Izvršnog odbora Association of European Journalists (1999. – 2001.) i njegove Arbitražne komisije (2002. – 2004.), International Federation of Journalists, Izvršnog odbora Hrvatskog novinarskog društva (2001. – 2003.), koordinator South East Europe Media Organisation za Hrvatsku - afilijacije IPI-ja, član Časnog suda Hrvatske sekcije Association of European Journalists (HUEN), International Communications Forum, International Reading Association (1977.), član je Hrvatskog filozofskog društva, jedan je od osnivača Hrvatskog čitateljskog društva (1991.). Zajedno s akademikom Nedžadom Ibrišimovićem osnivač je Legološkog udruženja (2011.), član Središnjeg odbora Europskog pokreta Hrvatska (2001. – 2003.), uz don Ivana Grubišića, Mirjanu Nazor i dr. osnivač je Građanskog etičkog foruma, član International Forum Bosnia, jedan od osnivača Geoekonomskog foruma, član Hrvatske akademske udruge, Hrvatske akademske udruge za društvene i humanističke znanosti, Hrvatske udruge za međunarodne studije, Hrvatskog pokreta za demokraciju i socijalnu pravdu te Atlantskog vijeća Hrvatske. Danko Plevnik jedan je od osnivača Hrvatskog informacijskog i dokumentacijskog društva 1993., a bio je i član njegova Nadzornog odbora. Također je bio i član Arhivskog savjeta Hrvatske od 1985. do 1989. godine. U Upisniku znanstvenika Ministarstva znanosti RH 1989. vodi se kao znanstveni suradnik u području informacijskih znanosti (tridesetak stručnih i znanstvenih članaka); u povijesti HAZU, osim Ive Mihovilovića, jedino je Danko Plevnik imao povlasticu da se 2013. obrati akademicima ex cathedra. Od 1999. godine uvršten je u glasoviti Marquisov biografski leksikon Who’s Who in the World.
Izvori
uredi- Bilješke i literatura
- ↑ Danko Plevnik, Fortuna čitanja, Osijek, 2006., str. 88
- ↑ Danko Plevnik, Model izgradnje referalnog centra za regiju Karlovca (magistarski rad), Centar za postdiplomski studij Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1978.
- ↑ Danko Plevnik, Informacija je komunikacija, Centar društvenih djelatnosti SSOH, Zagreb, 1986.
- ↑ Danko Plevnik, Ka civilizaciji pokretnog teksta, OOUR NID Komunist, Zagreb, 1988., ISBN 8674430115 nevaljani ISBN
- ↑ Danko Plevnik, Hrvatski obrat: godine prijelaza iz diktature u demokraciju, Durieux, Zagreb, 1993., ISBN 953188000X
- ↑ Danko Plevnik, Smisao Bosne: vodič u Haag za autostopere, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 1997., ISBN 9536483041
- ↑ Danko Plevnik, Slovenci na Hrvaškem,Zveza svobodnih sindikatov Slovenije, Črnomelj, 1998
- ↑ Danko Plevnik, Novi Nato ili stara geopolitika: strategijske studije, Impressum, Karlovac, 1999., ISBN 9539615836
- ↑ Danko Plevnik, Njihov obračun sa mnom: prilozi za tranzicijsku antibiografiju, Gradska knjižnica "Ivan Goran Kovačić", Karlovac, 2000., ISBN 9536829010
- ↑ Danko Plevnik, Kaos hegemonije: koercitivna diplomacija međudržavnih i naddržavnih odnosa, Gradska knjižnica "Ivan Goran Kovačić", Karlovac, 2001., ISBN 9536829088
- ↑ Danko Plevnik, Rat i mir za Hrvatsku: zapisi 1991. - 1995.), Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2002., ISBN 953185064X
- ↑ Danko Plevnik, Praksa etičkog novinarstva: deset zakrvavljenih godina, Masmedia, Zagreb, 2003., ISBN 9531574359
- ↑ Danko Plevnik, Pravo na vlastiti smisao, Prometej, Zagreb, 2006., ISBN 9536460564
- ↑ Danko Plevnik, Fortuna čitanja, Hrvatsko čitateljsko društvo, Osijek, 2006., ISBN 953974332X
- ↑ Danko Plevnik, Moja povijest Karlovca: osobe, lokacije, pojave, Studentski centar Karlovac, Karlovac, 2009., ISBN 9789535578901
- ↑ Danko Plevnik, Još samo ludi znaju tko su: dolje berlinski, gore schengenski zid!, Dobra knjiga, Sarajevo, 2009., ISBN 9789958688492
- ↑ Danko Plevnik, Tko je vaš najbolji čitalac?, Gradska knjižnica "Ivan Goran Kovačić", Karlovac, 2010., ISBN 9789536829910
- ↑ Danko Plevnik, Hijerarhija međuovisnosti: kopni li primat Zapada nad idejom boljeg svijeta?, Gradska knjižnica "Ivan Goran Kovačić", Karlovac, 2011., ISBN 9789536829989
- ↑ U prijevodu Uzmi i čitaj!; Danko Plevnik, Tolle lege: za slobodu čitanja, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Zagreb, 2012., ISBN 9789535001157
- ↑ Danko Plevnik, Geopolitika smisla života, Kigen, Zagreb, 2015., ISBN 9789536970704
- ↑ Danko Plevnik, Duh naš svagdanji, Synopsis, Zagreb,2015., ISBN 9789537968281
- ↑ Danko Plevnik, Onaj što piše: kronika moga vremena, Plejada, Zagreb, 2017., ISBN 9789537782566
- ↑ Danko Plevnik, Ljudi Karlovca, ITG, Zagreb, 2018., ISBN 9789537167684
- ↑ Darko Lisac, Foxtrut: Ljudi Karlovca, knjiga sazdana od ljubavi i ljepote, ali i grozne stvari, aktivirajkarlovac.net, objavljeno 11. studenoga 2018., pristupljeno 24. studenoga 2018.
- ↑ KAportal: Na svečanoj sjednici nikad više ministara, makar i “tehničkih” – Jelić Karlovčanima zaželio što više posla Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. srpnja 2016. (Wayback Machine), KAportal, 13. srpnja 2016. Pristupljeno 15. srpnja 2016.
- Plevnik, Danko, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr
- Danko Plevnik, Gimnazija Karlovac, www.gimnazija-karlovac.hr, pristupljeno 24. svibnja 2017.
- Mario Plenković, Danko Plevnik, „Informacija je komunikacija”, Politička misao 1/1987., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 24. svibnja 2017.
- Vinko Brešić, [neaktivna poveznica], Vijenac 172 - 5. listopada 2000., HAW, haw.nsk.hr, pristupljeno 24. svibnja 2017.
- Velimir Visković, [neaktivna poveznica], Vijenac 165 - 29. lipnja 2000., HAW, haw.nsk.hr, pristupljeno 24. svibnja 2017.
- Snježan Hasnaš, [neaktivna poveznica], Vijenac 310 - 19. siječnja 2006., HAW, haw.nsk.hr, pristupljeno 24. svibnja 2017.
- Nada Šerić, „Zahvalnost čitanju”, Danko Plevnik, „Fortuna čitanja”, Hrvatsko čitateljsko društvo, Osijek, 2006., Život i škola 15-16/2006., Hrčak, hrcak.srce.hr
- Dobrila Zvonarek, [neaktivna poveznica], Blog Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, objavljeno 14. studenoga 2012., HAW, haw.nsk.hr, pristupljeno 24. svibnja 2017.
- Goran Gerovac, [neaktivna poveznica], Večernji list, objavljeno 11. srpnja 2013., HAW, haw.nsk.hr, pristupljeno 24. svibnja 2017.
Vanjske poveznice
uredi- Mrežna mjesta
- Danko Plevnik, Antropokratizam pismovnog poliloga, Politička misao 2/1987., Hrčak
- Danko Plevnik, Integracija Europe kao reintegracija malobrojnih naroda, Politička misao 2/2000., Hrčak