Darko Juka
Darko Juka (Mostar, 30. studenoga 1981.), hrvatski je književnik i publicist.
Darko Juka | |
---|---|
Darko Juka, 2019. | |
Puno ime | Darko Juka |
Rođenje | 30. studenog 1981. Mostar |
Zanimanje | književnik, novinar |
Nacionalnost | Hrvat |
Period pisanja | 2000. - |
Književne vrste | poezija, proza, kolumne |
Portal o životopisima |
Životopis
urediHrvatski književnik, novinar, publicist, stručnjak za komunikacije i odnose s javnošću, istaknuti kulturni i društveni djelatnik Darko Juka rođen je 30. studenoga 1981. godine u Mostaru, u kojemu 2005. diplomira novinarstvo pri Filozofskomu fakultetu Sveučilišta u Mostaru.
Odmah po upisu na fakultet (2000.), zapošljava se na Hrvatskoj radiopostaji Mostar, gdje je proveo dvije i pol godine, radeći prvotno kao spiker, a onda kao novinar i radijski voditelj, usporedo pišući za splitsku Slobodnu Dalmaciju (2001. – 2003.) i za mostarski Dnevni list (2001.). Najdulje se, od niza hrvatskih tiskovina i elektroničkih medija s kojima je surađivao, zadržao radeći kao novinar-izvjestitelj za zagrebački Večernji list (2004. – 2009.), nakon kojega (2009.) prihvaća ponudu Uprave Aluminija d.d. Mostar i ustrojava im Odjel korporativnih komunikacija i marketinga čijim je direktorom bio do rujna 2019. godine.
Osim knjige ''Priručnik za novinske novinare''[1][2], Darko Juka je autorom i triju zbirki poezije: ''Sjetni tragovi'', ''Usud tišine''[3] i ''Teštamentum''[4][5], potom knjige kolumni ''Jukine crtice''[6][7] i knjige memoarskih proznih zapisa ''Krikovi sjećanja''[8][9]. Ozbiljan trag u književnosti Juka ostavlja poetskim i proznim zapisima koje mu objavljuju u ''Vijencu'' Matice hrvatske,[10][11] ''Motrištima'' Matice hrvatske Mostar, ''Osvitu'' Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne (DHK HB) i u ''Hrvatskomu slovu''.[12]
Aktivirajući se na polju odnosa s javnošću, uspješno implementira znanstvene i praktične postulate odnosa s javnošću u rad jedne od najuspješnijih bh. tvrtki, kako na izgradnji korporativnoga brenda i ugleda, tako i na osobito naglašenomu polju društveno-odgovornoga poslovanja svjetski poznate tvornice. Jukin je rad vrjednovan i međunarodno te mu je ''PRO.PR Conference'' 2015. godine dodijelila nagradu ''PRO.PR Globe Award'',[13] ''za osobit doprinos razvitku procesa upravljanja komunikacijama i odnosima s javnošću''.[12]
Juka je u javnosti osobito prepoznatljiv kao kulturni djelatnik, u prvomu redu kao dugogodišnji ravnatelj umjetničke Galerije ''Aluminij'' u Mostaru, zahvaljujući kojoj je Mostaru osigurao uživanje u radovima niza velikana likovne umjetnosti, ujedno predano pomažući afirmaciju likovnih, književnih i glazbenih stvaratelja mlađega naraštaja. Zapažen je i kao urednik i voditelj televizijske emisije ''Kulturno, s Darkom Jukom''[14] te kao autor britkih kolumni u kojima se dotiče kulture, povijesti, politike i društvenih devijacija.[15] Dobitnikom je nagrade Hrvatskoga slova ''Dubravko Horvatić'' za najbolje prozno djelo objavljeno u 2020. godini,[16] za ulomak iz knjige ''Krikovi sjećanja''. Za rad na kulturnomu planu, Matica hrvatska Mostar dodijelila mu je Kristalnu maticu ''Vjekoslav Šutej'' (2013.)[15] i ''Veliku povelju Matice hrvatske Mostar''[15] za promociju i afirmaciju kulture u Gradu na Neretvi (2017.).[12]
Urednikom, suurednikom, autorom, suautorom i ocjenjivačem je više monografija, časopisa, brošura, likovnih kataloga i mrežnih stranica, među kojima se ističu dvojezične (hrvatski i engleski) monografije "Djetinjstvo koje traje – Lutkarenje, Grad i mi – 70 godina Lutkarskoga kazališta Mostar"[17] (Lutkarsko kazalište Mostar, Mostar, 2022.) čijim je Juka urednikom te ''Glazba života – 135 godina Hrvatske glazbe Mostar''[18] čijim je Juka autorom i urednikom.
Članom je DHK HB[12] i Matice hrvatske Mostar. Živi i djeluje u rodnomu gradu.
Djela
uredi- ''Sjetni tragovi'' (Osobna naklada, Mostar, 2003.);
- ''Usud tišine'' (''Gral'', Široki Brijeg, 2005.);[3]
- ''Priručnik za novinske novinare'' (Matica hrvatska Čitluk, Čitluk, 2007.);[1][2]
- ''Teštamentum'' (Matica hrvatska Mostar, Mostar, 2020.);[4][5]
- ''Jukine crtice'' (Matica hrvatska Mostar, Mostar, 2020.);[6][7]
- ''Krikovi sjećanja'' (Matica hrvatska Mostar, Mostar, 2020.);[8][9]
- ''Djetinjstvo koje traje – Lutkarenje, Grad i mi'' (LKM, Mostar, 2022.);
- ''Glazba života – 135 godina Hrvatske glazbe Mostar '' (HGM, Mostar, 2024.).
Nagrade
uredi- Kristalna matica ''Vjekoslav Šutej'', 2013.;[15]
- ''PRO.PR Globe Award'', 2015.;[13]
- ''Velika povelja zahvalnosti Matice hrvatske Mostar'', 2017.[15]
- Nagrada ''Dubravko Horvatić'', 2021.[16]
Izvori
uredi- ↑ a b Oslobođenje. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2020. Pristupljeno 23. listopada 2020.
- ↑ a b Google Books. Google Books. Pristupljeno 23. listopada 2020.
- ↑ a b Miljenko.info. miljenko.info. Pristupljeno 23. listopada 2020.
- ↑ a b Logovita. logovita.ba. Pristupljeno 23. listopada 2020.
- ↑ a b Alfa. naklada-alfa.ba. Pristupljeno 23. listopada 2020.
- ↑ a b Logovita. logovita.ba. Pristupljeno 23. listopada 2020.
- ↑ a b Alfa. naklada-alfa.ba. Pristupljeno 23. listopada 2020.
- ↑ a b Logovita. logovita.ba. Pristupljeno 23. listopada 2020.
- ↑ a b Alfa. naklada-alfa.ba. Pristupljeno 23. listopada 2020.
- ↑ Vijenac. matica.hr. Pristupljeno 23. listopada 2020.
- ↑ Vijenac. matica.hr. Pristupljeno 23. listopada 2020.
- ↑ a b c d DHK HB. dhkhb.org. Pristupljeno 20. svibnja 2024.
- ↑ a b PRO.PR. pro-pr.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2020. Pristupljeno 23. listopada 2020.
- ↑ YouTube. youtube.com. Pristupljeno 26. listopada 2020.
- ↑ a b c d e Poskok.info. poskok.info. Pristupljeno 23. listopada 2020.
- ↑ a b Večernji list. Večernji list. Pristupljeno 26. travnja 2021.
- ↑ Đuro Vidmarović. hkv.hr. 2. svibnja 2024. Pristupljeno 20. svibnja 2024.
- ↑ Večernji list. vecernji.ba. 17. svibnja 2024. Pristupljeno 20. svibnja 2024.