Darko Juka (Mostar, 30. studenoga 1981.), hrvatski je književnik i publicist.

Darko Juka

Darko Juka, 2019.
Puno ime Darko Juka
Rođenje 30. studenog 1981.
Mostar
Zanimanje književnik, novinar
Nacionalnost Hrvat
Period pisanja 2000. -
Književne vrste poezija, proza, kolumne
Portal o životopisima

Životopis uredi

Hrvatski književnik, novinar, publicist, stručnjak za komunikacije i odnose s javnošću, istaknuti kulturni i društveni djelatnik Darko Juka rođen je 30. studenoga 1981. godine u Mostaru, u kojemu 2005. diplomira novinarstvo pri Filozofskomu fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

Odmah po upisu na fakultet (2000.), zapošljava se na Hrvatskoj radiopostaji Mostar, gdje je proveo dvije i pol godine, radeći prvotno kao spiker, a onda kao novinar i radijski voditelj, usporedo pišući za splitsku Slobodnu Dalmaciju (2001. – 2003.) i za mostarski Dnevni list (2001.). Najdulje se, od niza hrvatskih tiskovina i elektroničkih medija s kojima je surađivao, zadržao radeći kao novinar-izvjestitelj za zagrebački Večernji list (2004. – 2009.), nakon kojega (2009.) prihvaća ponudu Uprave Aluminija d.d. Mostar i ustrojava im Odjel korporativnih komunikacija i marketinga čijim je direktorom bio do rujna 2019. godine.

Osim knjige ''Priručnik za novinske novinare''[1][2], Darko Juka je autorom i triju zbirki poezije: ''Sjetni tragovi'', ''Usud tišine''[3] i ''Teštamentum''[4][5], potom knjige kolumni ''Jukine crtice''[6][7] i knjige memoarskih proznih zapisa ''Krikovi sjećanja''[8][9]. Ozbiljan trag u književnosti Juka ostavlja poetskim i proznim zapisima koje mu objavljuju u ''Vijencu'' Matice hrvatske,[10][11] ''Motrištima'' Matice hrvatske Mostar, ''Osvitu'' Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne (DHK HB) i u ''Hrvatskomu slovu''.[12]

Aktivirajući se na polju odnosa s javnošću, uspješno implementira znanstvene i praktične postulate odnosa s javnošću u rad jedne od najuspješnijih bh. tvrtki, kako na izgradnji korporativnoga brenda i ugleda, tako i na osobito naglašenomu polju društveno-odgovornoga poslovanja svjetski poznate tvornice. Jukin je rad vrjednovan i međunarodno te mu je ''PRO.PR Conference'' 2015. godine dodijelila nagradu ''PRO.PR Globe Award'',[13] ''za osobit doprinos razvitku procesa upravljanja komunikacijama i odnosima s javnošću''.[12]

Juka je u javnosti osobito prepoznatljiv kao kulturni djelatnik, u prvomu redu kao dugogodišnji ravnatelj umjetničke Galerije ''Aluminij'' u Mostaru, zahvaljujući kojoj je Mostaru osigurao uživanje u radovima niza velikana likovne umjetnosti, ujedno predano pomažući afirmaciju likovnih, književnih i glazbenih stvaratelja mlađega naraštaja. Zapažen je i kao urednik i voditelj televizijske emisije ''Kulturno, s Darkom Jukom''[14] te kao autor britkih kolumni u kojima se dotiče kulture, povijesti, politike i društvenih devijacija.[15] Dobitnikom je nagrade Hrvatskoga slova ''Dubravko Horvatić'' za najbolje prozno djelo objavljeno u 2020. godini,[16] za ulomak iz knjige ''Krikovi sjećanja''. Za rad na kulturnomu planu, Matica hrvatska Mostar dodijelila mu je Kristalnu maticu ''Vjekoslav Šutej'' (2013.)[15] i ''Veliku povelju Matice hrvatske Mostar''[15] za promociju i afirmaciju kulture u Gradu na Neretvi (2017.).[12]

Urednikom, suurednikom, autorom, suautorom i ocjenjivačem je više monografija, časopisa, brošura, likovnih kataloga i mrežnih stranica, među kojima se ističe Monografija "Djetinjstvo koje traje – Lutkarenje, Grad i mi"[17] (Lutkarsko kazalište Mostar, Mostar, 2022.) čijim je Juka glavnim urednikom, a koja je objavljena u povodu 70. obljetnice neprekinutoga djelovanja Lutkarskoga kazališta Mostar.

Članom je DHK HB[12] i Matice hrvatske Mostar. Živi i djeluje u rodnomu gradu.

Djela uredi

  • ''Sjetni tragovi'' (Osobna naklada, Mostar, 2003.);
  • ''Usud tišine'' (''Gral'', Široki Brijeg, 2005.);[3]
  • ''Priručnik za novinske novinare'' (Matica hrvatska Čitluk, Čitluk, 2007.);[1][2]
  • ''Teštamentum'' (Matica hrvatska Mostar, Mostar, 2020.);[4][5]
  • ''Jukine crtice'' (Matica hrvatska Mostar, Mostar, 2020.);[6][7]
  • ''Krikovi sjećanja'' (Matica hrvatska Mostar, Mostar, 2020.);[8][9]
  • ''Djetinjstvo koje traje – Lutkarenje, Grad i mi'' (LKM, Mostar, 2022.).

Nagrade uredi

  • Kristalna matica ''Vjekoslav Šutej'', 2013.;[15]
  • ''PRO.PR Globe Award'', 2015.;[13]
  • ''Velika povelja zahvalnosti Matice hrvatske Mostar'', 2017.[15]
  • Nagrada ''Dubravko Horvatić'', 2021.[16]

Izvori uredi

  1. a b Oslobođenje. Pristupljeno 23. listopada 2020.
  2. a b Google Books. Google Books. Pristupljeno 23. listopada 2020.
  3. a b Miljenko.info. miljenko.info. Pristupljeno 23. listopada 2020.
  4. a b Logovita. logovita.ba. Pristupljeno 23. listopada 2020.
  5. a b Alfa. naklada-alfa.ba. Pristupljeno 23. listopada 2020.
  6. a b Logovita. logovita.ba. Pristupljeno 23. listopada 2020.
  7. a b Alfa. naklada-alfa.ba. Pristupljeno 23. listopada 2020.
  8. a b Logovita. logovita.ba. Pristupljeno 23. listopada 2020.
  9. a b Alfa. naklada-alfa.ba. Pristupljeno 23. listopada 2020.
  10. Vijenac. matica.hr. Pristupljeno 23. listopada 2020.
  11. Vijenac. matica.hr. Pristupljeno 23. listopada 2020.
  12. a b c d DHK HB. dhkhb.org. Pristupljeno 23. listopada 2020.
  13. a b PRO.PR. pro-pr.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2020. Pristupljeno 23. listopada 2020.
  14. YouTube. youtube.com. Pristupljeno 26. listopada 2020.
  15. a b c d e Poskok.info. poskok.info. Pristupljeno 23. listopada 2020.
  16. a b Večernji list. Večernji list. Pristupljeno 26. travnja 2021.
  17. Vecernji.ba. Večernji list. Pristupljeno 8. siječnja 2023.