David Jonathan Gross

David Jonathan Gross ili samo David Gross (Washington, 19. veljače 1941.), američki fizičar. Diplomirao (1962.) na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, doktorirao (1966.) na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu. Bio je profesor na Princetonskom sveučilištu (od 1969. do 1997.), ravnatelj Instituta za teorijsku fiziku Kavli na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari (od 1997. do 2012.). Bavi se teorijom struna i kvantnom kromodinamikom. Otkrio je da se kvarkovi kada su dovoljno blizu jedan drugomu gibaju gotovo kao slobodne čestice, a da su na određenim udaljenostima privlačne sile među njima tako jake da se ne mogu odvojiti kao zasebne čestice. Za otkriće asimptotske slobode u teoriji jakoga međudjelovanja s H. D. Politzerom i F. A. Wilczekom 2004. dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Član je Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1985.), Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1986.) i Kineske akademije znanosti (od 2011).[1]

David Jonathan Gross

Rođenje 19. veljače 1941.
Washington, SAD
Državljanstvo Amerikanac
Polje Fizika
Institucija Sveučilište Princeton
Harvardovo sveučilište
Kalifornijsko sveučilište u Santa Barbari
Alma mater Hebrejsko sveučilište u Jeruzalemu
Sveučilište u Berkeleyu
Istaknuti studenti Frank Anthony Wilczek
Poznat po Asimptotska sloboda kvarkova
Kvantna kromodinamika
Teorija struna
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (2004.)
Portal o životopisima
Animacija međudjelovanja jake nuklearne sile (ili rezidualne jake nuklearne sile). Mali obojeni dvostruki diskovi su gluoni.

Izvori

uredi
  1. Gross, David Jonathan. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2020.
HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz dano nam pojašnjenje pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda