David Starčević
Dr. David Starčević (Žitnik, Gospić, 1840. – Jastrebarsko, 18. studenoga 1908.), hrvatski političar.
Životopis uredi
Sinovac Ante Starčevića. Doktorirao je pravo u Budimpešti 1869., bio je suplent zagrebačke Klasične gimnazije od 1865. godine,[1] a otpušten je 1871. zbog protuaustrijskih stavova te sumnje za sudioništvo u Rakovičkoj buni. Od 1873. odvjetnik je u Jastrebarskom. Jedan je od najaktivnijih pravaša nakon obnove stranke 1878.; zastupnik u Hrvatskom saboru 1881. Kao gorljiv protivnik Héderváryjeve politike biva najpopularniji hrvatski oporbeni političar. Na saborskoj sjednici 5. listopada 1885. fizički je napao bana Khuena (popularni "Saborski vritnjak"), čime se je hvalio, a jer je ban u javnosti opovrgavao događaj, bio je zbog klevete osuđen na šest mjeseci zatvora. U doba raskola Stranke prava (1895.) pristupio je Domovinašima, a 1899. ulazi u Frankovu Čistu stranku prava, ali se ubrzo potpuno povlači iz politike. Zbog progona i zatvaranja štovan je kao stradalnik za hrvatske nacionalne ciljeve.
Godine 1883. kotarski ga je zastupnik Slavoljub Jansa optužio "da je Stranka prava u lakovjernu masu naroda «nečuvene stvari proturila» te između ostalog i vijest «da je prorok David Starčević od ruskoga cara sto hiljada vojske dobio, a ta da je na granici magjarskoj u tu svrhu da magjare potuče, a u korist našega cara, koga narodna stranka kao prijateljica magjara ne štiti."[2]
Saborski vritnjak Khuenu Héderváryju uredi
U saborskoj raspravi 5. listopada 1885. godine ban Khuen Héderváry opravdavao je nezakonito otuđenje tzv. Komornih spisa koji su nezakonito odnešeni u Mađarsku. Izbila je žestoka svađa i Héderváry je u jednom trenutku krenuo iz sabornice, ali David Starčević rekao je Gržaniću da banu ne da samo tako izaći van pa je Gržanić krenuo za njim i izgurao ge iz sabornice pritom ga udarivši nogom u stražnjicu. Nakon tih događaja u sabornici David Starčević, Eugen Kumičić i Josip Gržanić bili su odmah pritvoreni. Khuenove pristaše su po svaku cijenu htjeli dokazati da nitko nije udario niti mogao udariti "preuzvišenoga gospodina bana". Ali pravaš Grga Tuškan, odnosno do 5. listopada dr. Grga Tuškan, u istražnome je zatvoru (10. listopada 1885.) izjavio: "Ja držim da je udaren Preuzvišeni g. ban nogom..." Grgi Tuškanu je nakon toga oduzeta doktorska titula kao i Davidu Starčeviću i osuđeni su na 6 mjeseci zatvora. Završetak suđenja popratili su žestoki prosvjedi građana u Zagrebu.[3]
Citati uredi
Od žestokog Ilirca, koji "čita, uči na pamet sve ilirske spise, svom žestinom zanesena mladića", Starčević tako postaje beskompromisan Hrvat, "koji neustrašivo brani slavnu hrvatsku povijest i ljubomorno čuva odlike staroga hrvatskog jezika"[4]
Izvori uredi
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. – 2007.), Zagreb, 2007., oISBN 978-953-95772-0-7, str. 898
- ↑ Stranka prava i izbori za Hrvatski sabor na području bivše Vojne krajine 1883. godine, god. 36., br. 3., str. 1023 , piše Jasna Turkalj
- ↑ Senjanin Josip Gržanić, pravaški političar, u obnovi Senja i Hrvatske
- ↑ Ante Starčević - otac hrvatskog nacionalizma, piše Davor Dijanović, Stina hrvatskih pradidova
Literatura uredi
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, Zagreb, 2007.
Vanjske poveznice uredi
- Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod, Smiljana Rendić, Hrvatsko kulturno vijeće
- Poznati izdanci loze Ante Starčevića. Političari, umjetnici. Pravaški gorostas dr. David Starčević, str.30[neaktivna poveznica], piše Mirjana Greblo, Vila velebita, časopis Like i Velebitskog primorje
- Google Knjige Vid Došen: Aždaja sedmoglava, bojnim kopljem udarena i nagerdjena, iliti sablast griha na sedam glavnih grihah razdiljenoga oštrom istinom pokarana i prikorena; A drugačije ukor malovridnostih čovičanskih postavljen u jednu knjigu, koju sabra, sličnorično izpisa, i na svitlo dade Vid Došen, dalmatin od mora velebitskoga, sl. biskupata zagrebskoga misnik, župe dubovičke u vitežkoj krajini slavonskoj brodskoj duševni upravitelj i pastir; (a drugiput na vidik iznese David Starčević), Zagreb, 1865