Debar
Debar (makedonski: Дебaр, albanski: Dibra) je grad od 14 561 stanovnika na zapadu Sjeverne Makedonije, blizu granice s Albanijom. Debar leži na putu Struga - Gostivar na obalama Debarskog jezera kojeg tvore rijeke Crni Drim i Radika.
Дебaр | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Država | Sjeverna Makedonija |
Općina | Općina Debar |
Stanovništvo | 14 561 (2002.) |
Visina | 145 m |
Koordinate | 41°31′N 20°32′E / 41.517°N 20.533°E |
Poštanski broj | 1250 |
Pozivni broj | 046 |
Registarska oznaka | SU |
Gradonačelnik | Argëtim Fida |
Službena stranica | www.dibra |
Karta | |
Sjedište je istoimene Općine Debar, koja ima oko 19 542 stanovnika (po popisu iz 2002.).[1]
Povijest
urediPrvi pisani dokument u kome se spominje Debar je Ptolomejeva mapa, napravljena sredinom 2. stoljeća pr. Kr. u kojoj se naziva Deborus.
Bohemond I. Antiohijski i njegovi Normani zauzeli su Debar 1107. U XIII. st. i XIV. st. Debar je padao iz ruke u ruku, između Epirske Despotovine, Drugog Bugarskog carstva i Srbije.
Tijekom XIV. st. Debar i njegova okolica potpali su pod vlast Otomanskog carstva.
U XV. st. albanski knez Gjerg Kastriot Skenderbeg, postao je vođa pobune Albanaca protiv otomanske vlasti. Tako je Debar postao granica pobunjenih zemalja i mjesto stalnih borbi između 1443. i 1465. godine. Pored Debra zbile su se dvije značajne bitke 29. travnja 1444. i 27. rujna 1446. godine, u obje su Turci bili pobjeđeni.
U XIX. st. stanovnici Debra su se još jedanput bezuspješno pobunili protiv otomanske vlasti. Tada je Debar obišao i u njemu proboravio francuski putnik i geolog Ami Boué i zabilježio da u gradu ima 64 dućana i 4 200 stanovnika. Debar je bio sjedište sandžaka u Vilajetu Skadar do 1877., nakon toga bio je pod upravom Bitolskog Vilajeta (od 1877. do 1912.) kao Debre ili Debre-i Bala (to je značilo Gornji Debar za razliku od mjesta Debre-i Zi (Donjeg Debra) a to je bio današnji grad u Albaniji - Peshkopi.
Albanski stanovnici Debra bili su aktivni u albanskom nacionalnom pokretu tako su i prvaci iz Debra sudjelovali 1. studenog 1878. u osnutku Prizrenske Lige.
Za vrijeme Prvog balkanskog rata 1912. – 1913., Debar je poput ostale Vardarske Makedonije priključen tadašnjoj Kraljevini Srbiji. U rujnu 1913. dio stanovnika Debra i okolice podigao se na ustanak protiv Srpske vlasti, u rujnu su grad zauzele snage Albanske vojske, ali ih je srpska vojska još istog mjeseca protjerala iz grada.
Zemljopisne odlike
urediDebar leži na jugoistoku Debarskog polja na 625 metara nadmorske visine. Okružen je planinama Dešat, Stogovo i Jablanica. U blizini grada su Debarsko jezero, rijeka Crni Drim i njegova pritoka Radika.
Kultura
urediDebar i njegova okolica u prošlosti su bili poznati po svojim zanatlijama, drvodjeljama, drvorezbarima, zidarima, slikarima, naročito od XVII do XIX st. Sve to nije bilo slučajno, Debar je uz Samokov i Bansko imao poznatu drvorezbarsku školu. Radovi Debarskih majstora mogu se naći po crkvama i javnim zgradama po cijelom Balkanu. Dobar primjer rada Debarske drvorezbarske škole može se vidjeti u obližnjem manastiru Sv.Jovan Bigorski.
Pored Debra na padinama planine Bistra, uz rijeku Radiku, nalazi se poznati manastir Sv.Jovan Bigorski, koji je potpuno obnovljen u XIX st. Manastir je izgrađen na ostatcima starije crkve iz 1021. godine.
Gospodarstvo
urediNajpoznatije poduzeće iz Debra je rudnik i tvornica gipsa Radika KNAUF, u Debru dobro posluje i slavne Debarskite Banji kao i Hidrocentrala Špilje. U Debru ima nekoliko malih tradicionalnih manufaktura sagova (oni se većinom izvoze, jer su ručni rad)
Stanovništvo
urediPo popisu stanovništa iz 2002. Debar je imao 14 561 stanovnika,[2] a njihov sastav bio je sljedeći:
Poznate osobe
uredi- Bebe Rexha, američka pjevačica, po ocu iz Debra
Izvori
uredi- ↑ Rezultati makedonskih izbora 2002.
- ↑ Makedonski popis stanovništva 2002.. godine [1]