Delta Orinoca

Delta Orinoca ili Delta Amacuro (španjolski: Delta del Orinoco) rijeke Orinoco je sedma po veličini delta na svijetu, na sjeveroistoku Venezuele uz obale Karipskog mora i Atlantika.

Orinoco delta
Delta del Orinoco
Stara karta Delte Orinoca
Stara karta Delte Orinoca
Država Venezuela
Površina
 - Ukupna 22 500 km²

Čitava delta nalazi se u venezuelanskoj saveznoj državi Delta Amacuro.

Zemljopisne karakteristikeUredi

Delta Orinoca ima površinu od 22 500 km², od toga 20 000 km² otpada na močvare i bare. Delta ima formu tipičnog trokuta, široka je oko 442 km (proteže se duž atlantske obale od Zaljeva Paría na sjeverozapadu, sve do Zaljeva Boca Grande na jugoistoku[1]) a duboka oko 200 km.

Orinoco počinje formirati svoju veliku deltu 50 km nizvodno od grada Ciudad Guayana, od tud se rijeka počinje razlivati u brojne kanale (zvane caños), između kojih ostaju veliki otoci.[1]

 
Tipični krajolik u delti

Orinoco delta je veliki mozaik močvara, bara, kanala (cañosa) i otoka među njima. Otoci u moru te vode su tek nešto viši, tako da redovno plavljeni za sezonskih poplava, i prekriveni muljem i blatom u gornjem i jugoistočnom dijelu delte, a tresetom u središnjem i sjeverozapadnom dijelu. Dio njih je gusto pošumljen, a neki sa rijetkom travom što ovisno o blizini glavnih rukavaca, trajanju poplava i stupnju slanosti voda. [2]

Iako je moguće razlikovati riječne od plimnih kanala u delti, u biti svi kanali postaju rukavci Orinoca za sezone kiša (od svibnja do rujna), a tijekom sušne sezone u njima poraste utjecaj plime. Rukavci (caños) u gornjem dijelu delte su relativno uski i vijugavi, au donjem dijelu delte postaju široki plimni kanali. Nekoliko većih rukavaca je preusmjereno u priobalje sjeverozapada pod utjecajem snažne Gujanske struje, koja nosi brojne sedimente i zatrpava muljem taj dio delte. [2] Orinoco delta ima 26 rukavaca, od kojih su dva najveća; Rio Grande i Caño Manamo, oni čitavim svojim tokom imaju široka korita koja se u blizini obale pretvaraju u estuarij e. Rio Grande je daleko najveći, jer preko njega otječe većina voda Orinoco i sedimenata. Rukavci (caños) Araguao, Mariusa, Macareo i manama su kanali drugog reda, dok su rukavci; Pedernales i Capur primjeri kanala trećeg reda. Zbog utjecaja plime i oseke, formirala se i mreža kanala koji teku paralelno s obalom, i povezuju glavne rukavce rijeke. [2]

Više od 75 % voda Orinoca istječe u Zaljevu Boca Grande. Velika količina vode i sedimenata koja otječu rijekom i dnevne plime su glavni procesi u formiranju složene obalne geomorfologije u jugoistočnoj četvrtini Delte. S druge strane Gujanska struja je glavni faktor koji oblikuje ostalih 3 / 4 na sjeverozapadu Delte. [3]

Geološke karakteristikeUredi

Teren delte je ravnica bez velikih visinskih razlika, većina uzvišenja ima do 1 metar, rekordna po visoni je naplavina Terra Firma pored obale, koja ima devet metara. Tlo u ekoregiji delte su gotovo u potpunosti aluvijalne naslage, koje je rijeka donijela iz dalekih sjevernih Anda od Kolumbije do Venezuele tijekom tisuća godina. Samo u prošlom stoljeću - Delta Orinoca je povećala svoju površinu na račun Atlantika za 1 000 km². Delta se širi u Atlantik 40 metara godišnje, po dužini od 360 km. [4]

Hidrološke karakteristikeUredi

Dvije vrste vodotoka teku deltom, muljevite smeđe vode, koje donose neki rukavi, sa puno sedimenata i rukavci crnih voda (koji teku kroz močvare u delti i ispiru njihove obale bogato biljem, i tako se pročišćavaju. [5]

EkoregijaUredi

Ekoregija Močvare delte Orinoca sastoji od nekoliko većih i manjih krpa plavljenih travnjaka, između kojih je mozaik močvarnih šuma i mangrovih močvara. Ova ekoregija je stanište brojnih ugroženih vrsta. Prijetnje toj regiji su porast onečišćenja, gradnja brana, bušenje nafte i povećanje broja stanovnika u regiji. [4]

Jedini veći grad u Delti Orinoca je Tucupita administrativni centar države Delta Amacuro, koji leži na rukavcu Caño Manamo. Njegova izgradnja i rast omogućena je izgradnjom brane na Caño Manamu, između 1966.1967. Njome je grad zaštićen od sezonskih poplava, a s druge strane je povećan nivo voda u rukavcu Rio Grande i time povećana njegova plovnost. [2]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 "Orinoco River" (engl.). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/432619/Orinoco-River Pristupljeno 29. 09. 2012 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 "Basic Delta Geomorphology" (engl.). Bureau of Economic Geology. http://www.beg.utexas.edu/geoenvirn/orinoco/summary/main/basic.htm Pristupljeno 29. 09. 2012 
  3. "Coastal processes" (engl.). Bureau of Economic Geology. http://www.beg.utexas.edu/geoenvirn/orinoco/summary/main/coastal/copro2a.htm Pristupljeno 29. 09. 2012 
  4. 4,0 4,1 "Orinoco wetlands" (engl.). World wildlife. http://web.archive.org/web/20061007183210/http://worldwildlife.org/wildworld/profiles/terrestrial/nt/nt0906_full.html Pristupljeno 29. 09. 2012 
  5. "Hydrology" (engl.). Bureau of Economic Geology. http://www.beg.utexas.edu/geoenvirn/orinoco/summary/main/hyd.htm Pristupljeno 29. 09. 2012 

Vanjske povezniceUredi