Dion Kasije Kokcejan

Dion Kasije Kokcejan (starogrčki: Δίων ὁ Κάσσιος, latinski[1][2] Lucius Cassius Dio Cocceianus) (o. 155. – o. 235.), autor je Rimske povijesti (Ρομαικε ιστοριa) u 80 knjiga u kojoj je nakon 22 godine proučavanja opisao događaje od Enejina dolaska u Italiju do smrti cara Septimija Severa.

Prvih četrdeset knjiga obuhvaćalo je razdoblje do Cezara i Pompeja, sljedećih dvadeset do Klaudijeve smrti, a posljednjih dvadeset do smrti Septimija Severa. Od tog je djela do nas stigao tek manji dio u sačuvanim knjigama XXXVI. – LX s manjim lakunama, te veći ostatci LXXIX. i LXXX. knjige. U sačuvanim knjigama opisano je razdoblje kraja Rimske republike i početka Rimskog Carstva. Srećom, od knjiga LXI. – LXXX. sačuvani su sažeti prikazi bizantskog redovnika Ksifilina iz XI. st., te izvatci kod Zonare (12. st.).

Dion Kasije Kokcejan je bio sin rimskog senatora Kasija Apronianusa. Rodio se u maloazijskom gradu Niceji u pokrajini Bitiniji. Bizantska tradicija smatra da je Dionova majka bila kćerka ili sestra grčkog povjesničara, oratora, i filozofa Diona Krizostoma, iako je to kasnije osporavano. Iako rimski građanin, bio je podrijetlom Grk i pisao je grčkim jezikom.

Unatoč određenim zamjerkama Dionovu stilu, ono što je od njegova djela došlo do nas predstavlja izrazito vrijedan izvor za povijest carskog doba.

Izvori uredi

  1. Dionovo ime: L'Année épigraphique 1971., 430 = Κλ΄ Κάδδιος Δίων. Roman Military Diplomas, Roxan, 133 = L. Cassius Dio.
  2. Alain Gowing, koji je uređivao Diona Kasija, argumentirao je da je nedovoljan dokaz za Cocceianusa te da je askripcija bizantsko brkanje s Dionom Krizostomom za kojeg Plinije navodi da se zvao Cocceianus.

Vanjske poveznice uredi