Equus przewalskii

(Preusmjereno s Divlji konj Przewalskoga)

Equus przewalskii (poznat i pod neslužbenim nazivima divlji mongolski konj,[1] Takhi[2] ili čak samo Przewalskii[3]) rijetka je podvrsta divljeg konja ili posebna vrsta koji obitava jedino u stepama Središnje Azije (Kina i Mongolija).[4]

Equus przewalskii
Status zaštite

Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Mammalia
Red:Perissodactyla
Porodica:Equidae
Gray, 1821.
Rod:Equus
Podrod:Equus (Equus)
Vrsta:E. (Equus) przewalskii
Dvojno ime
Equus (Equus) przewalskii
Poliakov, 1881
Rasprostranjenost

Današnja rasprostranjenost vrste
Baze podataka

U jednom trenutku je ova vrsta izumrla u divljini, te je populacija obnovljena primjercima koji su živjeli u zoološkim vrtovima, puštanjem na slobodu 9 konja u nacionalnom parku Khustain Nuruu (Mongolija), Kini i drugim zemljama. Procjenjuje se, da danas na slobodi živi oko 300 jedinki u Mongoliji (1500 prema popisu 2005.[5]) dok je u Kini posljednji put zapažen 1966. godine, zbog čega je osnovano uzgajalište ovih konja u Xinjiangu. Zbog toga je 1996. godine upisan na IUCN-ov crveni popis kritično ugroženih vrsta (CR), ali je nakon uspješne obnove populacije 2011. godine unaprijeđen u kategoriju ugrožena vrsta.[6]

Kako su većina današnjih divljih konja, poput američkih mustanga ili australijskih brumbyja, zapravo domaći konji koji su pobjegli i prilagodili se životu u divljini, E. przewalskii je jedina vrsta konja koja nikada nije uspješno pripitomljena i ostala je divljom, te je najsličniji izvornom obliku domaćih konja.

Vrsta je kratkih nogu i zdepaste građe, u odnosu na domaće konje. Obično su visoki oko 132 cm, dugi oko 2,1 m, duljine repa od oko 90 cm, i teže oko 300 kg. Krzno im je uglavnom ugrasto s tamnijim nogama, repom, grivom i bijelim dijelovima oko njuške i trbuha,

U divljini ovi konji žive u krdima koje čini dominantni par, pastuh i kobila, te druge kobile za razmnožavanje. Obitavaju na jasno određenom području (kojega pastusi obilježavaju nuždom) u kojemu mogu u ispaši i pojenju prijeći od 5 – 10 km dnevno. Područja se mogu preklapati s područjima drugih krda jer pastusi bolje brane svoje kobile nego teritorij. Noću se okupe i spavaju oko četiri sata.[7]

Sinonimi

uredi
  • Equus caballus przewalskii Poliakov, 1881
  • Equus ferus przewalskii Poliakov, 1881

Galerija

uredi

Izvori

uredi
  1. DIVLJI MONGOLSKI KONJ (Equus caballus przewalskii) | Zoo Zagreb (engleski). Pristupljeno 5. travnja 2024.
  2. ITG International Takhi-GroupArhivirana inačica izvorne stranice od 6. veljače 2010. (Wayback Machine) - internacionalno udruženje za očuvanje Takhija (njem.) Preuzeto 1. veljače 2012.
  3. Barać, Zdravko; i dr. Prosinac 2011. ZELENA KNJIGA IZVORNIH PASMINA HRVATSKE (PDF). Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Državni zavod za zaštitu prirode, Hrvatska poljoprivredna agencija, Nacionalni park Krka. str. 122
  4. Peter Grubb, Order Perissodactyla (str. 629–636.)Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. veljače 2012. (Wayback Machine), u knjizi urednika Don E. Wilsona i DeeAnn M. Reeder, Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd ed.), Baltimore: Johns Hopkins University Press, 2 vols. (2142 str.), str. 630–631. ISBN 978-0-8018-8221-0
  5. An extraordinary return from the brink of extinction for worlds last wild horseArhivirana inačica izvorne stranice od 12. veljače 2012. (Wayback Machine), na ZSL Living Conservation, 19. prosinca 2005. (engl.) Preuzeto 31. siječnja 2012.
  6. Another leap towards the Barometer of Life, na Službenim stranicama IUCN-a, 10. studenoga 2011. (engl.) Preuzeto 31. siječnja 2012.
  7. V. G. Heptner, A. A. Sludskii, A. Komarov i N. Komorov, Bars (Leopard), u Mammals of the Soviet Union. Volume II, Part 2: Carnivora (Hyaenas and Cats), Smithsonian Institute and the National Science Foundation, Washington, 1992., str. 203–273.

Vanjske poveznice

uredi
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Equus przewalskii
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Equus przewalskii
 Wikivrste imaju podatke o taksonu Equus ferus przewalskii