Dmytro Pavlyčko

ukrajinski književnik, prevoditelj, književni kritičar i diplomat

Dmytro Pavlyčko (ukr. Дмитро Васильович Павличко; Stopčativ, 28. rujna 1929.29. siječnja 2023.) ukrajinski pjesnik, scenarist, kulturni povjesničar, književni prevoditelj, društveni aktivist i političar.

Pjesnik Dmytro Pavlyčko, Ukrajina

Pavličko govori nekoliko svjetskih jezika, preveo je na ukrajinski nekoliko poznatih svjetskih djela.

Životopis uredi

Dmytro Pavlyčko je rođen 1929. u karpatskom selu Stopčativ (danas Ivano-Frankovska oblast). Sa svega 15 godina optužen je od sovjetskih vlasti za pomaganje Ukrajinske ustaničke armije (UPA) te je poput tisuće nevino optuženih osoba 1945. pritvoren. Nakon 12 mjeseci provedenih u zatvoru pušten je na svoj šesnaesti rođendan.

Godine 1953. Pavličko je završio psihologiju na Sveučilište Ivan Franko u Ljvivu. Uskoro se zaposlio u mjesnom časopisu «Žovten» (danas «Dzvin»), a nešto kasnije preselio se u Kijev gdje je radio u uredu Saveza pisaca Ukrajine. Od 1971. do 1978. uređivao je časopis «Vsesvit». Osamdesetih godina Pavličko postaje jednim od glavnih pokretača modernog demokratskog pokreta Ruh Ukrajine.

Pavylčko i Hrvatska uredi

 
Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Hrvatska (Pavlyčko)

Poznat je po javnom promicanju i prepoznavanju bliskosti između hrvatske i ukrajinske kulture, književnosti i jezika. [1] U jednom od svojih javnih nastupa iznosi svoje mišljenje: „Hrvatsko pjesništvo za nas, Ukrajince – to je živa povijest duha srodnog naroda, čitajući je mi upoznajemo sebe, obogaćujemo se vjerom u svoju i hrvatsku nacionalnu, kulturnu i državnu neumrlost.”[2]

Djela uredi

  • Любов і ненависть, 1953.
  • Моя земля, 1953.
  • Чорна нитка, 1958.
  • Правда кличе, 1958.
  • Гранослов, 1968.
  • Сонети подільської осені, 1973.
  • Таємниця твого обличчя, 1974, 1979.
  • Магістралями слова, літературна критика, 1978.
  • Світовий сонет, переклади, 1983.
  • Над глибинами, літературна критика, 1984.
  • Спіраль, 1984.
  • Поеми й притчі, 1986.
  • Біля мужнього слова, літературна критика, 1988.
  • Покаянні псалми, 1994.
  • Антологія словацької поезії ХХ століття, 1997.
  • Золоте ябко, 1998.
  • Сонети В.Шекспіра, 1998.
  • 50 польських поетів, 2000.
  • Поезії Хосе Марті, 2001.
  • Наперсток, 2002.
  • Рубаї, 2003
  • Сонети, (оригінальні твори й переклади), 2004.
  • Не зрадь, 2005.
  • Три строфи, 2007.
  • Аутодафе, 2008.
  • Мала антологія хорватської поезії, 2008.

Povezani članci uredi

Izvori uredi

  1. Letica, Marito Mihovil. 6. ožujka 2022. Suvremeni ukrajinski pjesnici i njihovi stihovi o Hrvatskoj i Ukrajini. vaticannews.va. Vatican News. Pristupljeno 30. svibnja 2022.
  2. Paščenko, Javgenij. 25. rujna 2008. Ukrajinska vizija hrvatskog pjesništva. matica.hr. Vijenac. Pristupljeno 30. svibnja 2022.

Vanjske poveznice uredi