Domašinec
Domašinec (mađarski: Damása), općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Međimurskoj županiji.
Domašinec | |
---|---|
Država | Hrvatska |
Županija | Međimurska |
Načelnik | Mario Tomašek |
Naselja | 2 općinska naselja |
Površina | 35,3 km2 [1] |
Površina središta | 29,5 km2 |
Koordinate | 46°26′N 16°36′E / 46.43°N 16.60°E |
Stanovništvo (2021.) | |
Ukupno | 1923 [2] |
– gustoća | 54 st./km2 |
Urbano | 1456 |
– gustoća | 49 st./km2 |
Odredišna pošta | 40000 Čakovec [3] |
Stranica | domasinec |
Domašinec na zemljovidu Hrvatske |
Općinska naselja
urediU sastavu općine nalaze se 2 naselja (stanje 2006.), to su: Domašinec i Turčišće.
Stanovništvo
urediPo popisu stanovništva iz 2011. godine, općina Domašinec ima je 2251 stanovnika, što predstavlja 1,98 % od ukupnog broja stanovnika Međimurske županije, odnosno 0,05 % od ukupnog broja stanovnika Hrvatske, raspoređenih u 2 naselja:
Gustoća naseljenosti u Domašincu je 64 stanovnika/km2.
Nacionalni sastav, 2011.
uredi- Hrvati – 2127 (94,49 %)
- Romi – 100 (4,44 %)
- Albanci – 2 (0,09 %)
- Srbi – 3 (0,13 %)
- Slovenci – 6 (0,27 %)
- Rusi – 1 (0,04 %)
- Bošnjaci – 1 (0,04 %)
- Mađari – 1 (0,04 %)
- Nijemci – 3 (0,13 %)
- ne izjašnjavaju se – 5 (0,22 %)
broj stanovnika | 1763 | 1971 | 2228 | 2470 | 2452 | 2891 | 2815 | 2965 | 3171 | 3180 | 2958 | 2946 | 2743 | 2590 | 2459 | 2251 | 1923 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
broj stanovnika | 1220 | 1461 | 1550 | 1704 | 1709 | 1924 | 1861 | 2003 | 2187 | 2246 | 2139 | 2173 | 2038 | 1968 | 1871 | 1700 | 1456 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Povijest
urediMlađu fazu željeznog doba u Međimurju dokumentiraju nalazi glinenih posuda s lokaliteta u Domašincu. Slučajno spašene glinene posude (urna i zdjele) znak su postojanja groblja ravnih grobova takozvane latenske kulture.
Nositelji latenske kulture – Kelti – točnije pripadnici jednog njihovog plemena Tauriska, zajedno sa starosjedilačkim stanovništvom dočekali su i dolazak Rimljana u Međimurje. Spomenuti keramički nalazi iz Domašinca, rađeni na lončarskom kolu, bez sumnje dokazuju prisutnost keltskih ratnika, lončara i metalurga.
U povijesnim vrelima Domašinec se prvi puta spominje 1244. godine. Tada se spominje plemić Petrina kao vlasnik posjeda imenom Damasa, odnosno Domasa.
Feudalni posjed s imenom vlasnika Damaša (terrae Damasa) postojao je već ranije. Sredinom četrnaestog stoljeća, točnije 1349., spominje se posjed Damasa između rijeke Mure i Drave u županiji Zala. Današnje ime Domašinec (Domassinecz) prvi se puta spominje 1478. godine.
U vrijeme Nikole i Petra Zrinskih, sredinom 17. stoljeća u Domašincu su držali posjede koje su dobili kao naknadu za vojničku službu Nikola Buđak, Juraj Daca i Juraj Katanec, Nikola Čes, Mihael Baranić i Stjepan Balaško. Oni su bili profesionalni vojnici u službi Zrinskih kao konjanici. U isto vrijeme kao pješaci u vojničkoj su službi Zrinskih bili Stanislav i Andrija Madak, Stjepan Špoljar, Ivan Nemet, Ivan Vargonić, Juraj Topličanec, Juraj Kolar i Petar Imbre.
Domašinec je 1672. godine bio sjedište jednog od 13 međimurskih sudčija, odnosno upravnih središta. U sudčiju Domašinec spadala su pored mjesta Domašinec i naselja Dekanovec, Novakovec, Gardinovec, Belica, Pribislavec, Mihovljan i Gornji Pustakovec. U upravnoj reorganizaciji Međimurja provedenoj 1722. godine Domašinec je uvršten u općinu sa sjedištem u Novakovcu. Osim malog posjeda Ivana pl. Perasa, cijeli je Domašinec bio posjed čakovečkog vlastelinstva.
Krajem 18. stoljeća Domašinec je veliko, mnogoljudno i za ono vrijeme vrlo bogato naselje. Godine 1772. u Domašincu je bilo 86 poreznih obveznika, od toga 65 kmetova. Držali su čak 251 kravu, 278 junica i teladi, 238 konja i 658 svinja. U selu je bilo 86 kuća. Na veliko su uzgajali duhan, takozvani "međimurski čerebi", mnogi su se bavili pčelarstvom i obrtom. Prvi poznati službeni popis stanovništva obavljen 1786. godine govori da je u Domašincu bilo 811 stanovnika, odnosno 110 obitelji koji su živjeli u 109 kuća.
Popis stanovnika iz 1900. godine govori da je u Domašincu živjelo 1709 žitelja. Od toga muških je bilo 833, a ženskih 876. Od tih 1709 stanovnika, 1655 stanovnika izjasnilo se za hrvatski jezik kao materinji jezik, mađarski 52, njemački 2. Po vjeri bilo je 1696 rimokatolika, 1 protestant i 12 židova. Pismenih stanovnika bilo je 595. Tada su u Domašincu bile 252 kuće. Od toga 214 njih je bilo zidanih, 6 ih je imalo samo zidane temelje, 28 kuća bilo je od nabijene ilovače, a samo 4 su bile drvene. Crijepom je bilo pokriveno čak 214 kuća, jedna je bila pokrivena šindrom (drvene daske), te 39 kuća slamom.
Domašinec se 1910. godine zove Damasa. Ima 1924 stanovnika i sjedište je općine koju čini i selo Turčišće, te naseobina Podnova puszta koja ima 22 stanovnika.
Poznate osobe
uredi- Marko Malović – katolički svećenik
Šport
urediIzvori
uredi- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.