Dragan Gaži (Hlebine, 5. srpnja 1930.23. lipnja 1983.), hrvatski naivni slikar.

Životopis

uredi

Pripada drugoj generaciji slikara hlebinske škole. Rodio se je u seljačkoj obitelji. Otac mu je bio seljak, Franjo Gaži, a majka Roza, rođena Cuki. Osnovnu školu pohađao je u Hlebinama, gdje završava četiri razreda. Njegovo stvaralaštvo možemo podijeliti na tri faze.

Prva faza (1946.1953.) Prima pouku od Ivana Generalića, te upoznaje Krstu Hegedušića. Crta olovkom i tušem i radi akvarele. 1949. prvi put izlaže u javnosti, u Zagrebu, na izložbi Seljačke sloge.

Druga faza (1954.1966.) Realističko-verističko-ekspresionistička faza. Slika portrete i prizore iz svakidašnjega života. Slika malo, samo u slobodno vrijeme, a najviše zimi kada ima manje posla na zemlji i u domaćinstvu. 1954. ženi se Baricom, rođenom Gabaj. Od miraza kupuje prve boje, te tada nastaju prve slike na staklu. 1961. prvi put izlaže u inozemstvu. Prvu samostalnu izložbu imao je 1964. u zagrebačkom, Likovnom studiju kabineta grafike. Prvu samostalnu izložbu u inozemstvu imao je 1966. u Münchenu, u Galerie Carrol.

Treća faza počinje 1967. Dolazi do promjena u kompoziciji i temetici. Javlja se početak idealizacije prizora. Sve se više bavi slikarstvom, a manje poljoprivredom. 1969. izlazi mu prvi vlastiti značajan katalog i prva mala monografija.

Njegov mlađi brat Branko bio je naivni kipar.

Izbor iz djela

uredi
  • Korpari zimi (1966.)
  • Žetva u šumi (1968.)
  • Ručak u polju (1971.)
  • Sajam (1973.)
  • Zima (1969.)
  • Požar (1972.)
  • Vjetar (1973.)
  • Portret Mate Bujine (1959.) [1]Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine)
  • Mrtvi otac (1966.)
  • Stari Filip (1967.)


Literatura

uredi

Izvori

uredi

Vanjske poveznice

uredi