Otvori glavni izbornik

Mr.ph.sc. Dragan Hazler, rođen 10. veljače 1930 u Slunju, suosnivač je i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dijaspori, HAZUD, Basel, Švicarska'

Dragan Hazler je rođen u Slunju od majke Franciske i oca Josipa 10. veljače 1930. u genetički miješanoj švicarsko-hrvatskoj obitelji, koja je živjela i djelovala kroz svoju aktivnu brigu, marljivi rad i skrb opredijeljeno za Hrvatsku.

Školovanje s odličnim uspjehom obavio je u Slunju, Gospiću i Zagrebu do diplome Farmaceutskog fakulteta (1957.); nastavak specijalizacije na Rugier Boškoviću kod Prof. Dr. Dine Keglevića iz markiranih ugljikovodika i postdiplomski studij iz atomskog, kemijskog, biološkog i psihološkog rata (Vojno-medicinska akademija, Farmaceutski i Medicinski fakultet u Zagrebu).

Kao diplomirani farmaceut djelovao je u Zagrebu na Zavodu za ispitivanje i kontrolu lijekova i u farmaceutsko-kemijskoj industriji Pliva kao voditelj (šef) galenske proizvodnje.

Radi usavršavanja u stranim jezicima i u farmaceutskoj struci odlazi 1963. u Basel, Švicarska. U početku je uspješno djelovao u ljekarničkoj službi Engel- i Wasgenring-Apotheke. U Baselu ga upoznaje direktor Pharma-istraživalačkog i znanstvanog departementa SANDOZ AG, Prof. Dr. Peter Ankli koji ga je zamolio me da prijeđe raditi u Pharma-Forschung & Entwicklung Abteilung (Znanstveno-istraživački odjel) farmaceutskog koncerna SANDOZ AG u Baselu. Hazler je ponudu prihvatio i djelovao je vrlo uspješno 25 godina kao jedini Hrvat u trustu velikog broja znanstvenih mozgova iz najnaprednijih država svijeta. Za vrijeme djelovanja u znanstvu SANDOZ-a, kasnije NOVARTIS, završio je i dvostupanjski postdiplomski studij na:

-College of Biopharmacy (& Biochemistry), University of Cincinnati, Ohio, USA, 1971-1974, by Prof. Dr. W. A. Ritschel and Prof. Dr. G. Cooper (USA) te Prof. Dr. Heinz Sucker i Prof. Dr. Peter Speiser… (CH). Završio je oba stupnja obrazovanja na navedenom polju s najvišom ocjenom i dobio odgovarajuću diplomu. Prvi stupanj poslužio mu je i kao preduvjet za nostrifikaciju magisterija u Ljubljani.

-Poslijediplomski studij završio je na ETH Zürich, 1975/76: Nove metode u galenskoj tehnologiji – voditelji: Prof. Dr. Jacob Büchi i Prof. Dr. Peter Speiser.

-Kepner-Tregoe – pedagoški seminari i planiranje rada (1976/77) kao dopunsko obrazovanje za vođenje nastave u Farmaceutsko-laborantskoj školi industrijskog smjera u Baselu. Voditelj seminara: Dr. Michael Wilkinson.

-Magisterij farmacije (sc.) (1977.) na Fakultetu za naravoslovje in tehnologijo, Ljubljana: Nostrifikacija Zbirka njegovih znanstveno-istraživalačkih radova – specijalno na području ispitivanja i primjene prirodnih i sintetskih vaselina u koncernu Sandoz, što je išlo službenim odobrenjem – Pharma Forschung & Entwicklung SANDOZ AG, pod vodstvom Prof. Dr. Heinz-a Sucker-a i Dr. Wolfganga Bechera od strane Basela i Prof. Dr.& Mr. farm. Franca Kozjeka… od strane Univerze u Ljubljani. Djelujući na polju istraživanja vaselina, otkrio je test za brzu identifikaciju prirodnih i sintetskih vaselina – Klatsch-Test.

Kako se u znanstveno-istraživalačkim učinkovitostima u industriji pišu izvješća za Dokumentarni i Patentni odjel, a ne za stručna javna glasila kao na fakultetima sve djelatnosti Dragana Hazlera ostaju kao industrijska tajna, pa je moguće iznijeti samo ponešto od njegovih znanstveno-istraživalačkih učinkovitosti. Ostvario je oko 1000 znanstvenih radnji opisanih u izvješćima i u 34 Protokola po 400 stranica, što se odnosi uglavnom na preko 200 timskih patenata i 6 osobnih patenata, na stvaranje novih lijekova svih namjena, novih oblika lijekova, novih aplikacija lijekova (Adhesive lap…), izbor najboljih pomoćnih sredstava, nove tehnologije i poboljšanje starih, stvaranje svjetskih norma za lijekove i pomoćna sredstva: Sandoz/Novartis-ovih proizvoda i sudioništvo u stvaranju norma za Europsku i Švicarsku farmakopeju. Bio je i suorganizator osnivanja i predavač 20 godina iz stručnih predmeta na Srednjoj školi za industrijske tehničare i laborante.

Član je brojnih švicarskih, njemačkih, austrijskih, britanskih, čeških, hrvatskih i međunarodnih farmaceutsko-kemijskih, medicinskih i srodnih institucija i strukovnih udruženja.Kkao slušatelj aktivno je sudjelovao na više od 200 međunarodnih znanstveno-stručnih skupova s prezentacijom vlastitih ostvarenja; nastupao kao predavač na brojnim fakultetima i srodnim institucijama: u Baselu, Bernu, Zürichu, Berlinu, Hamburgu, Mainzu, Wien-u, Cardiffu. Madridu i dr.

Umirovljen je s 35 godina i tri dana radnog staža, od toga oko 10 godina u Hrvatskoj, ostalo u Švicarskoj.

Istaknuti je hrvatski domoljub. Hrvatski je djelovao od najranije mladosti za vrijeme čitavog školovanja, studija i rada u Zagrebu, radi čega je proživljavao razne neugodnosti i zlostavljanja.

Dolaskom u Basel 1963. odmah je osnovao besplatne tečajeve njemačkog jezika za hrvatske radnike s ciljem da ih na taj način hrvatski udruži i udalji od jugoslavenskih klubova.

Bio je osnivač ili suosnivač brojnih hrvatskih organizacija izvan Hrvatske, ali i inicijator osnivanja.

- Kulturverein Ogranak Matice hrvatske, prvi izvan Hrvatske (1967/68.). U sustavu Ogranka MH pokrenuo je osnovao zajedno s nobelovcem prof. dr. Lavoslavom Ružičkom i brojnim Hrvatima u Švicarskoj (liječnicima, farmaceutima i drugim djelatnicima) uz suradnju s profesorima ginekologije u Zagrebu Dr. Brankom Rajhvajnom, Dr. Matejom Grgurevićem i Prof. Dr. et Mr. ph. Hrvojem Tartaljom:

- Hrvatsku zakladu za borbu protiv raka u domovini (1969/70.). Ta Zaklada u organizaciji Dragana Hazlera i njegovih bliskih kolega darovala je Porodiljskoj klinici u Zagrebu (1973.) linearni akcelerator za liječenje genitalnog raka. Tada je Zagreb bio peti grad u Europi, koji je imao ovu dragocjenu aparaturu.

Zahvaljujući suradnji s nobelovcem drof. dr. Lavoslavom Ružičkom, Zaklada je registrirana u OUN-u, u Ženevi, kao prva institucija u diaspori pod hrvatskim imenom. To je izazvalo reakciju u Ambasadi SFRJ u Bernu i ova je trajno i nepovratno zaplijenila Draganu Hazleru putnu ispravu SFRJ.

Time je bio sveden u status hrvatskog političkog emigranta, što ga je dodatno motiviralo za svestrano hrvatsko i protujugoslavensko djelovanje. Na tom polju organizirao je i suorganizirao sljedeće hrvatske organizacije:

Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti u diaspori – HAZUD u Baselu de facto 1973. i de jure 1978. Pokretači HAZUD-a su hrvatski znanstvenici Lavoslav Ružička i Dragan Hazler. HAZUD umjetnike, znanstvenike, povjesničare, ekonomiste, novinare, pisce, i druge akademski obrazovane građane. ČLANOVI HAZUD-a.

– Hrvatsko Narodno Vijeće – HNV (1974.); sudjelovao u brojnim člancima kroz list Hrvatska država.

– Kroatischer Ortsverein – Mjesni odbor HNV-a u Baselu za cijelu Švicarsku (1979.).

– Mjesni odbor HNV preustrojen u prvi Ogranak HDZ-a izvan Hrvatske, u Baselu 23. srpnja 1989. Prvi Ogranak HDZ-a izvan Hrvatske.

- Sveučilišna biblioteka, Državni arhiv kantona Basel i Sveučilište, napose Farmaceutski fakultet i Slavistički institut bila su mjesta koja je svakodnevno posjećivao. Surađivao je sa brojnim znanstvenicima te je surađivao sa genijalnim ljudima sklonim kulturi, prirodnim ljepotama, umjetnosti i znanosti, vezane za Hrvate i hrvatski prostor kroz povijest od Hallstattske kulture, preko Ilirohrvata, Jadrana i Dubrovnika te hrvatskih kvatrićentista djelujućih u Švicarskoj do današnjice, napose antroposofa Rudolfa Steinera i nobelovaca – Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga.

Evo nekoliko imena tih osoba, mahom sveučilišnih profesora, s kojima sam svestrano surađivao: Peter Ankli, Max Burckhardr, Hanno Caprez, Felix Hasler, Henz Loeb, Tadeusz Reichstein (Nobelovac na Farm. fakultetu), Rudolf Renz, Hanna Schepp, Hildebrand Schröder, Peter Speiser, Andreas Stähelin, Leo Sternbach, Hein Sucker, Pia von Vincenz…

Kroz ove učenjake razvijeni su razni oblici švicarsko-hrvatske i hrvatsko-švicarske suradnje. Održavane su izložbe umjetničkih djela poznatih Hrvata, održana dva simpozija i predavanja o njima. Jedno tridesetak djela iz sačuvane hrvatske baštine je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori reprintirala u tiražu od 5 do 1000 primjeraka. Posebice valja istaknuti reprinte djela Pavla Skalića: “Miscellanea", Enciklopediju, objavljenu u Baselu 1559. godine i veledjelo CLAVIS od Matije Vlačića Ilirika…

Iz toga djelovanja je rođen Kroatischer Kulturverein: Ogranak Matice Hrvatske u Baselu, 1967/68. U nju su dolazili profesori iz Hrvatske i održavali predavanja: Barbarić, Brand, Duraković, Franičević, Iveković, Jonke, Kulundžić, Petre, Tartalja, Tomičić…

Stjecajem kulturnih stručnih, umjetničkih i znanstvenih okolnosti, došlo je idejom Lavoslava Ružičke i Dragana Hazlera a) do osnivanja Hrvatske zaklade za borbu protiv raka u domivini i b) do osnivanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori – HAZUD u Baselu , de facto 1973 i de jure 25. ožujka 1978.

HAZUD je odigrala i igra sada posebno značajnu ulogu na polju svestrane suradnje Hrvata i Švicaraca i napose na relaciji povezivanja Hrvata u dijaspori s Hrvatima u domovini Hrvata (RH, BiH i okruženju).

Za boravka u Baselu, do 1971. surađuje tajno hrvatski i protujugoslavenski, a od 1971. prema mogućnostima sa svima važnijim institucijama, udrugama i osobama u Hrvatskoj političkoj, kulturnoj i vjerskoj emigraciji. Primjerice, surađivao je sa ovim emigrantskim Hrvatima (abecedno, bez titula): Ivan Babić, Ernest Bauer, Bruno Bušić, Ante Ciliga, Yvona Dončević, Silvije Grubišić, Stanislav Janović, Branko i Ivan Jelić, Kazimir Katalinić, Lucijan Kordić, Ivo Korsky, Jakša Kušan, Hrvoje Lun, Krunoslav Mašina, Mate Meštrović, Vinko Nikolić, Višnja Pavelić, Jure Petričević (ograničeno i oprezno), Jure Prpić, Bogdan Radica, Tihomir Rađa, Pavao Tijan, Josip Turkalj, Mirko Vidović…

Za sve to vrijeme, surađivao je svim mogućim načinima i sa istaknutim osobama u Hrvatskoj: Antun Bauer, Mile Cindrić, Šime Đodan, Vlado Gotovac, Nikola Hazler, Miroslav Hirc, Hrvoje Iveković, Jaroslav Ječmen, Tomislav Ladan, Ivo Padovan, Ferdo, Josip i Zvonko Pomykalo, Marijan Pribanić, Ivan Supek, Ivo Tijardović, Zlatko Tomičić, Hrvoje Tartalja, Franjo Tuđman, Stanko Vukadin

Za vrijeme srbskog okupacijskog, genocidnog, pljačkaškog i vandalskog rata na Hrvatsku pomagao je Hrvatsku osobno i organizirano: novčano i u svima oblicima, napose najpotrebnijim lijekovima, serumima, saniteskim materijalom, dječjim i dietetskim proizvodima i prehranbenim potrebštinama…

Za vrijeme dugogodišnjeg boravka u Švicarskoj svestrano he pomagao svoju obitelj, djecu i unuke, koji trajno žive u Hrvatkoj i djeluju za nju.

Od 1993. do 2004.kao povratnik iz diaspore vezan za zavičajni Slunj, djelovao je u raznim službenim ulogama: dogradonačelnik Slunja, vijećnik u Gradskom poglavarstvu i u Županiji karlovačkoj, supokretač obnove Slunja te brojnih produktivnih, infrastrukturnih, kulturnih i drugih djelatnosti.

Bio je i službeno postavljeni član Suda časti HDZ-a za Županiju karlovačku, član saborske Komisije za utvrđivanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća, nastavnik njemačkog jezika na Srednjoj školi u Slunju i djelatnik u brojnim lokalnim udrugama, primjerice organizator i predsjednik Udruge r. v. Hrvatski domobran – Ogranak Slunj.

U ulozi Hrvatskog domobrana pokretač je ili supokretač i graditelj brojnih spomen obilježja Hrvatskim vojnicima palim u obrani Domovine i Hrvatskom narodu, napose žrtvama zločinačkog komunističkog antifašizma (oko 8,5 tisuća pogubljenih Hrvata).

Osobno je svojim trudom i sredstvima podigao spomenobilježje hrvatskom vitezu †Juri Francetiću – branitelju Hrvata od srbsko-četničkih fašista, od talijanskih fašista i od komunističkih zločinaca – branitelju Hrvata od rušitelja hrvatske države i stvaratelja nove tamnice za Hrvate – komunističke, velikosrbske Jugoslavije.

Radi djelatnosti i djelovanja za hrvatsku raznim pritiscima istjeran je iz Slunja te se vratio u Švicarsku i nastavio djelovati sa svim mogućim načinima za bolju Hrvatsku. Kroz ulogu predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u diaspori djeluje pisanjem, predavanjima i audiovizualnim nastupima za Hrvatsku i u prilog Hrvatske: u diasporskim, domovinskim i europskim medijima…

Djeluje za Hrvatsku i u ulozi člana Euromila (veterani vojske europskih država, uključujući i Hrvatsku) te kao član brojnih švicarskih, europskih i svjetskih institucija i udruga poput: Liječnici bez granica, Farmaceuti bez granica, Međunarodni crveni križ, razne udruge hrvatsko-švicarskog prijateljstva svih oblika i razina… Objelodanio je 4 knjige, 50 Zapisa slunjskih i oko 10.000 novinskih i drugih članaka ali i sačuvao značajna i vrijedna dijela hrvatskih autora, od Mile Budaka: Kresinu, Hajduka i Gospodina Tomu u tiražu po 2000 primjeraka i Gospodina Križanića u 100 primjeraka.

Inicijator osnivanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine

Inicijator osnivanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori u Republici Hrvatskoj, međutim radi Zakona o akademijama koji zabranjuje korištenje riječi Hrvatska akademija ne uspijeva postići da se Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori registrira i u Hrvatskoj. Stoga je 08. ožujka 2012. godine osnovana Hrvatska akademska zajednica domovine i dijaspore koja u Hrvatskoj djeluje kao sustavnica HAZUD-a Basel, CH, ali i kao zasebna akademska zajednica koja okuplja akademski obrazovane građane iz Hrvatske i iz dijaspore.

Aktivno piše za hrvatske portale, napose: DRAGOVOLJAC, HAZUDch i HAZUDhr, HOP.HR.

Izvor: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori

      Hrvatska akademska zajednica Domovine i Dijaspore