Otvori glavni izbornik

ŽivotopisUredi

Rodio se je u Zatonu kod Šibenika. U rodnom mjestu išao je u pučku školu. U Šibeniku je bio u prvom razredu klasične gimnazije, pa je otišao u Ljubljanu k bogatoj teti i završio srednju Trorazrednu Nadaljevalnu hotelirsku gostilničarsku šolu. Zatim se je zaposlio u Zagrebu. Završio je i nekoliko tečaja: knjigovodstva, brzopisa, strojopisa i radio-telegrafije, što je bilo temelj njegova zanimanja do kraja rata. Koncem rata se je zbog zla glasa koji se širio iz krajeva koje su osvojile jugokomunističke snage otišao je u masovnom zbjegu hrvatskog naroda na Zapad u emigraciju. Bio je u više izbjegličkih logora i naposljetku je odselio u Argentinu u Buenos Aires. Zaposlio se je kao činovnik u Ministarstvu rada. Već šest godina poslije sa suprugom je otvorio vlastitu tvornicu pletiva. Potom je preselio u drugu argentinsku provinciju Cordobu u kojoj je neprekidno živio u San Agustinu. Domovinu je nakon dugo vremena prvi put posjetio ljeta 1993. godine. [1]

Spisateljskim radom bavio se od odlaska u emigraciju. U logorima je pisao za izvedbe ad hoc skečeva i vesele dramske fragmente, ali i pjesme. Prve je objavio u logoru Fermu u pokrenutom listu Croatia, a društvo su mu činili hrvatski književnici i intelektualci Husnija Hrustanović, Zvonko Fržop, Vinko Nikolić, Dušan Žanko (ratni intendant Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, poslije djelovao u Venezueli), Janko Skrbin, Duško Kalebić, Luka Brajnović, Srećko Karaman i dr.,[3] Dramu Hrvatsku krunu napisao je zajedno s Fržopom. Na logorskoj pozornici uprizorili su ju izvođački nositelji prof. Zoričić i prof. Mandica Dulčić. Kad je preselio u Argentinu, pjesme je objavio u Domobranskom Godišnjaku, pa u Hrvatskoj reviji i inim hrvatskim emigrantskim listovima. [1]

Pozitivne su kritike o Ševerdijinim pjesmama napisali Gracijan Raspudić, Ante i Branko Kadić, Dušan Žanko, Gojko Borić i još njeki. [1]

DjelaUredi

Objavio je samostalna izdanja:[1]

  • Koracima prema Suncu, knjiga sabranih pjesama (tiskana)
  • U rukopisu su ostale tri zbirke pjesama, te podulja priča Hasanaga.

Nagrade i priznanjaUredi

  • Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca, a Vinko Nikolić u svoju antologiju emigrantskog pjesništva Pod tuđim nebom. [1]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012.) Pristupljeno 8. lipnja 2019.
  2. Severdija, Duško, Hrvatski svjetski kongres, 8. studenoga 2013.
  3. Hrvatski svjetski kongres Severdija, Dusko (pristupljeno 6. svibnja 2016.)