Dužijanca je žetvena svečanost bunjevačkih Hrvata. Ovo žetveno slavlje je "izraz žive vjere i zahvalnosti Trojedinomu Bogu obojeno katoličkim hrvatskim identitetom i kulturnim izričajem".[1]

Danas je to i kulturni projekt, koji traje od 25. travnja do posljednjeg tjedna u kolovozu.

Organizira je (stanje u kolovozu 2008.) HKC "Bunjevačko kolo" iz Subotice.

Program uredi

Dužijanca je u biti svetkovina završetka žetve, a kao kulturni projekt traje od 25. travnja, kada počinje blagoslovom žita, a ciklus završava predajom kruha i u zadnjoj nedjelji u kolovozu Bunarićkim proštenjem.[2][3] U tom razdoblju se održava niz različitih manifestacija.

U programu Dužijance se održava i Takmičenje risara na Verušiću,[4] tamburaška večer, izložba slika od slame, djela tavankutske kolonije slamarki, vožnje fijakerima, itd. Središnja svečanost je svečano euharistijsko slavlje u Subotici.

Središnji likovi ove svečanosti su bandaši i bandašice.

Pored Verušića, program Dužijance obuhvaća i Stari Žednik, Lemeš, Bajmok, Donji Tavankut, Bereg, Malu Bosnu, Đurđin, Mirgeš, Čonoplju (1934., u organizaciji Bunjevačke čitaonice) i samu Suboticu.

U sklopu Dužijance održava se izložba S Božjom pomoći. Nakana osnivača bila je jedinstveno ukomponirati nekoliko sadržaja koji su u izravnoj svezi s umjetnošću, religijom, kulturom i baštinom bunjevačkih Hrvata.[5] Svake godine izložba je na neku temu. Izložbeni materijal izlaže se u subotičkim crkvama.[6]

Povijest uredi

Prva, crkvena, je organizirana 1911., a prva "gradska" ("civilna") je održana 1968., a obje svečanosti su ujedinjene 1993.

Zasluga je ondašnjeg župnika Blaška Rajića što je 1911. Dužijanca, dotad samo hrvatski narodni običaj (bunjevački, koji je nastao na salašima) zahvale Bogu za dobru žetvu i zahvale gazde risarima i bandaškim parovima što su završili žetvu i za kruh svagdašnji, uobličena u crkvenu manifestaciju. Iako je ovo nedvojbeno manifestacija mjesnih Hrvata, za vrijeme socijalističke Jugoslavije stav ondašnjeg Socijalističkog saveza radnog naroda je bio da se stvori odhrvaćena, anacionalna proslava Dužijance. Štoviše, od 1968. do 1993. se zbog takve politike "odvojeno" slavilo "gradsku, civilnu" (na Gradskom trgu) i "crkvenu" Dužijancu.[7] 1993. godine priređena je prvi put izložba S Božjom pomoći koja je postala sastavnim dijelom Dužijance.[5]

U sklopu Dužijance 2008. prvi put je održana Dužijanca malenih.

Na pripremi i organiziranju Dužijance osobito je radio Bela Ivković.[8]

Odraz u kulturi uredi

Dužijanca je bila motivom istoimene opere, prve opere u bunjevačkih Hrvata, autora Josipa Andrića.

Nagrade uredi

Ova svečanost, koja je postala institucijom, je dobila i nagrade "Pro urbe" 2001. godine[9] i "Antušovu nagradu".

Literatura uredi

Izvori uredi

  1. Zvonik br. 142[neaktivna poveznica] Dužijanca 2006.: Dužijanca od vas katolika i Hrvata - Bunjevaca traži svjedočanstvo žive vjere
  2. Program Dužijance 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. kolovoza 2008. Pristupljeno 6. kolovoza 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. Dužijanca. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. kolovoza 2008. Pristupljeno 6. kolovoza 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. Dužijanca 2008.Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. kolovoza 2008. (Wayback Machine) Održano Takmičenje risara na Verušiću
  5. a b IKA: U Subotici otvorena izložba „S Božjom pomoći” Hrvatska katolička mreža. 9. rujna 2020.. Pristupljeno 7. listopada 2020.
  6. K.D.Š.: Izložba „S Božjom pomoći” na temu „Euharistijski kongresi u Bačkoj“ Hrvatske novine, Subotica. Hrvatska nezavisna lista. 9. rujna 2020.. Pristupljeno 7. listopada 2020.
  7. Radio-SuboticaArhivirana inačica izvorne stranice od 28. veljače 2021. (Wayback Machine) Željka Zelić: Čija je Dužijanca, 23. listopada 2006.
  8. Bela Ivković dobitnik zvanja "Pro urbe" , Zvonik br. 167/2008.
  9. Dužijanci priznanje Pro urbe /Zv/, Zvonik, Subotica, rujna 2001., Broj: 09(83)

Vanjske poveznice uredi