Dubašnica

Dubašnica nekadašnje selo i župa na sjeverozapadu otoku Krka, koje je osnovano negdje pred kraj 15 stoljeća, najkasnije 1491. kada su žitelji dobili pravo na vlastitog župnika[1]. Selo Dubašnica je izumrlo u 18. stoljeću, a u 19. stoljeću njegovu funkciju preuzima naselje Bogovići u kojima je 1644. započela gradnja kapele Majke Božje Karmelske[2], ali je ime župe i dalje ostalo Dubašnica, a prisutno je i danas u imenu općine Malinska-Dubašnica. Na mjestu nekadašnje kapelice danas se nalazi Župna crkva sv. Apolonara[3], a mjesto Bogovići danas je gotovo sraslo sa Malinskom. Područje današnje Dubašnice čini 19 manjih naselja.

ImeUredi

Ime je dobila po hrastu (dubu), odnosno gustim šumama duba kojima je taj kraj bio prekriven.

19 naselja DubašniceUredi

Bogovići (nekadašnje središte, danas tu funkciju ima Malinska), Barušići, Kremenići, Ljutići, Milčetići, Milovčići, Oštrobradići, Porat, Radići, Sv. Ivan, Strilčići, Sabljići, Sv. Anton, Sv. Vid-Miholjice, Turčići, Vantačići, Zidarići, Žgombići[4]

PovijestUredi

Sredinom 15. stoljeća na područje Dubašnice, Šotoventa i sjeverni dio općine Dobrinj knez Ivan VII. Frankopan, je naselio 200-tinjak obitelji s Velebita kojima je dao zemlju na upravljanje, a zauzvrat su morali davati dio prinosa njegovoj plemićkoj obitelji. Dotadašnje hrvatsko stanovništvo te je doseljenike zvalo Murlacima ili Morlacima, tj. Vlasima. Međutim, tako su otočani općenito nazivali stanovnike priobalja; npr. stanovnici Krka i Mlečani kanal između Krka i Vinodola nazivali su Murlačkim kanalom. Prema tome radilo se zapravo većinom o Hrvatima, a što potvrđuju i njihova prezimena prema kojima su sela kasnije i dobila nazive. Osim Hrvata bilo je i nekoliko doista vlaških obitelji.

Već koncem 15. st. dio doseljenika je odselio u Istru i naselio se na područje planine Ćićarije, tzv. Ćići.

Do 19. stoljeća ti su doseljenici u Dubašnicu (Morlaci) govorili jednom vrstom romanskog dijalekta,krčkorumunjski ili se još koristi naziv Murlačka Besida, koji je s vremenom poprimio većinu slavenskih riječi. Za razliku od njihovog jezika koji je izumro, dio onih Murlaka koji su odselili u Istru još i danas govore posebnom vrstom romanskog narječja Istrorumunjskim.

GospodarstvoUredi

Poljodjelstvo, povrtlarstvo i vinogradarstvo.

Poznate osobeUredi

ZanimljivostiUredi

Poznato je da je pustinja Prizidnice na otoku Čiovu imao pripadnike koji su došli čak iz ovog sela.

Izbor iz literature o DubašniciUredi

  • Tomislav Galović: O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljanskoga kraja na otoku Krku, Adamić, Rijeka i Povijesno društvo otoka Krka, Krk, 2004.
  • Tomislav Galović: Pregled povijesti Dubašnice na otoku Krku/Dubašnica – Land und Leute, Panonski ljetopis – Pannonisches Jahrbuch – Pannon Ėvkönyv – Panonski letopis, godina 2004., izd. Pannonisches Institut, Pinkovac – Güttenbach 2004.

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi