Dubravka Ugrešić

hrvatska književnica, esejistica i prevoditeljica

Dubravka Ugrešić (Kutina, 27. ožujka 1949.Amsterdam, 17. ožujka 2023.) bila je hrvatska književnica, esejistica i prevoditeljica.

Dubravka Ugrešić

Dubravka Ugrešić (2012.)
Rođenje 27. ožujka 1949.
Smrt 17. ožujka 2023.
Književne vrste knjige za djecu, romani, eseji

Službena stranica

Portal o životopisima

Životopis

uredi

Dubravka Ugrešić završila je komparativnu i rusku književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.[1] U Institutu za teoriju književnosti pri zagrebačkom Filozofskom fakultetu radila je gotovo dvadeset godina. Iz političkih je razloga početkom devedesetih godina 20. stoljeća bila primorana napustiti Hrvatsku, godinu dana nakon objave tada anonimnog pamfleta Vještice iz Rija kojim je napadnuto pet hrvatskih spisateljica. Nekoliko je godina provela u Njemačkoj i SAD-u, a od 2001. živjela je u Amsterdamu. Povremeno je predavala na američkim i europskim sveučilištima te pisala za europske novine i časopise.

Bila je „oštra kritičarka agresivnog nacionalizma i pregrijane kulture književnog tržišta”.[2] Njezina su djela obilježena rijetkom kombinacijom ironije, polemičnosti i suosjećanja.

Ugrešić je u Hrvatskoj najpoznatija po kratkom romanu Štefica Cvek u raljama života, s podnaslovom Patchwork roman, u kojem se postmodernistički, ironično i duhovito igra trivijalnom literaturom (ljubićem) gradeći tekst kao krojni arak s naslovima koji slijede sve krojačke termine, te grafički i sadržajno ušivajući citate, pisma i savjete. Štefica Cvek u raljama života jest, nakon ustanovljene popularnosti, 1984. uspješno prebačena i na film (U raljama života Rajka Grlića).

U istom vedrom tonu i postmodernističkom stilu stalnog propitivanja prirode pisanja i književnosti te suprotstavljanja popularne kulture visokoj literaturi, nastale su njezine zbirke kratkih priča Poza za prozu, Život je bajka, te roman Forsiranje romana-reke.

Problematiziranjem egzila i pitanjima identiteta bavila se u kasnijim romanima Muzej bezuvjetne predaje i Ministarstvo boli, dok je u romanu Baba Jaga je snijela jaje razvila lik Babe Jage, stare vještice iz mitova, bajki i narodnih predanja, od samih začetaka mita do zanimljivih likova starih žena i njihovih suvremenih sudbina.

Dubravka Ugrešić nagrađena je s nekoliko međunarodnih nagrada za svoj esejistički rad, počevši od zbirki Američki fikcionar i Kultura laži, te zbirke eseja, Zabranjeno čitanje, koja se bavi književnim trivijalnostima, izdavačima, agentima i piscima. Esejističke knjige Nikog nema doma, Napad na minibar i Europa u sepiji bave se širokim rasponom tema, od digitalne revolucije do služavki s Filipina.

U koautorstvu s Aleksandrom Flakerom 1984. uredila je Pojmovnik ruske avangarde, djelo u devet svezaka. Bavila se prijevodima s ruskoga (Danil Harms, Boris Pilnjak) te uredila antologiju alternativne ruske proze (Pljuska u ruci). Autorica je književno-povijesne studije Nova ruska proza. Pisala je scenarije za film i televiziju (U raljama života, Za sreću je potrebno troje).

Knjige Dubravke Ugrešić prevedene su na gotovo sve europske jezike i nagrađivane međunarodnim nagradama. Ugrešić je začetnica ideje i inicijatorica pokretanja kolektivnog rada na Leksikonu YU mitologije. Potpisnica je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[3][4]

Krajem ljeta 2017. otkriven joj je primarni rak od kojega je operirana u Zagrebu, ali koji se do sljedeće godine već proširio na kosti i konačno na mozak. Pisala je neumorno dokle god je mogla, a onda se zbog uznapredovale bolesti odlučila na dobrovoljnu eutanaziju.[5] Umrla je u krugu prijatelja i obitelji u Amsterdamu 17. ožujka 2023. u 74. godini života.[6]

Po utjecaju, ugledu, prevođenosti i prijemu njezinih djela u svijetu smatraju je najvažnijom i najistaknutijom među svim dosadašnjim hrvatskim piscima,[7] a po njenoj smrti nekrologe su i članke objavili neki od najvećih svjetskih časopisa i novina.[2] Na komemoraciji Dubravki Ugrešić u Zagrebu 2023. godine pisac Viktor Ivančić sažeo je poruku njezina pisanja: „Nije država, nego je osoba ta koja ima biti samostalna i suverena”.[8]

Djela

uredi
  • Mali plamen (knjiga za djecu, 1971.)
  • Filip i Srećica (knjiga za djecu, 1976.)
  • Poza za prozu (1978.)
  • Nova ruska proza (studija, 1980.)
  • Štefica Cvek u raljama života (1981.)
  • Život je bajka (1983.)
  • Forsiranje romana-reke (1988.)
  • Kućni duhovi (knjiga za djecu, 1988.)
  • Pljuska u ruci (antologija alternativne ruske proze, 1989.)
  • Američki fikcionar (zbirka eseja, 1993.)
  • Kultura laži (1996.)
  • Muzej bezuvjetne predaje (1998.)
  • Zabranjeno čitanje (2001.)
  • Ministarstvo boli (2004.)
  • Nikog nema doma (2005.)
  • Baba Jaga je snijela jaje (2008.)
  • Napad na minibar (2010.)[9]
  • Europa u sepiji (2013.)
  • Lisica (2017.)
  • Doba kože (2019.)
  • Tu nema ničega! (2020.)
  • Crvena škola (2021.)

Političke pozicije

uredi

Ugrešić smatra da "etabliranjem hrvatske države reetablirani endehazijski simboli, poput kune, zastave i državnog grba, tako je reetabliran i endehazijski koncept nacionalne kulture"...[10] Godine 2017. navodi kako se u Hrvatskoj javno glorificira fašizam.[11]

  »Izgleda kako je ova kultura laži nešto što su male jugoslovenske nacije odavno stvorile, naučivši s tim da žive, primenjujući ih do danas. Laganje – baš kao i smrt – postalo je prirodna norma ponašanja, lašci su normalni građani.«
(Dubravka Ugrešić, Kultura laži)

Nagrade

uredi

Izvori

uredi
  1. Ugrešić, Dubravka | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 3. svibnja 2023.
  2. a b Pleše, Mladen. 9. travnja 2023. Divovi svjetske kulture odali su počast Dubravki Ugrešić. Hrvatska se, kao i toliko puta, osramotila. telegram.hr. Pristupljeno 3. svibnja 2023.
  3. Derk, Denis. 28. ožujka 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku iz Zagreba. Večernji list. Zagreb. str. 6–7. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2017. Pristupljeno 30. ožujka 2024. Alt URL.
  4. Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 30. ožujka 2024.
  5. Gudžević, Sinan. 2. svibnja 2023. Dubravkina bolest i smrt. Portal Novosti. Pristupljeno 3. svibnja 2023.
  6. Preminula je Dubravka Ugrešić. tportal.hr. 17. ožujka 2023. Pristupljeno 17. ožujka 2023.
  7. Ivanišević, Ivica. 24. ožujka 2023. Za Hrvatsku Dubravka Ugrešić umrla je prije 30 godina. Istjerala ju je neobuzdana orgija šovinizma. slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 3. svibnja 2023.
  8. Ivančić, Viktor. 17. travnja 2023. Čisti hrvatski mrak. Portal Novosti. Pristupljeno 3. svibnja 2023.
  9. Asja Bakić, Dubravka Ugrešić : Napad na minibar, mvinfo.hr, 23. siječnja 2011. (IA), pristupljeno 24. svibnja 2021.
  10. Grozdanić, Dragan. 13. lipnja 2016. Dubravka Ugrešić: Hrvatska po modelu NDH. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. lipnja 2016. Pristupljeno 13. lipnja 2016.
  11. Dubravka Ugrešić i 'glorificiranje fašizma u Hrvatskoj': Što hrvatske institucije financiraju u inozemstvu?. 13. lipnja 2016. Pristupljeno 23. listopada 2017.

Vanjske poveznice

uredi

Sestrinski projekti

uredi
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Dubravka Ugrešić

Izabrani tekstovi i intervjui

uredi

Mrežna mjesta

uredi