Dubravko Škiljan
Dubravko Škiljan (Zagreb, 31. listopada 1949. — Zagreb, 21. srpnja 2007.) bio je hrvatski jezikoslovac, semiotičar, filolog i prevoditelj.
| Dubravko Škiljan | |
| Rođenje | Zagreb, 1949. |
|---|---|
| Smrt | Zagreb, 2007. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Obrazovanje | Sveučilište u Zagrebu |
| Poslodavac | Sveučilište u Zagrebu |
| Zanimanje | Jezikoslovac |
| Titula | dr. sc. |
| Portal o životopisima | |
Životopis
urediRodio se 1949. kao sin kazališnog redatelja Mladena Škiljana i prevoditeljice Alke Škiljan.[1] U Zagrebu je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1972. g. opću lingvistiku te latinski i grčki jezik s književnostima (kao dva B-predmeta), magistrirao je 1974. g. iz područja arheologije (s temom Grčki jezik spomenika kasnoantičke Salone),[2] a 1976. g. obranio je doktorat (tema: Lingvistika i dijalektika) iz opće lingvistike.
Od 1972. g. radio je kao profesor latinskog i grčkog u osnovnoj školi, od 1974. g. na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, a od 1977. g. bio je stalno zaposlen, najprije kao asistent, a zatim kao docent (od 1977.), izvanredni profesor (1981.) i redoviti profesor (1986., ponovo izabran 1992.), na Odsjeku za opću lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U tom je razdoblju bio šef Katedre za opću lingvistiku, a nakon njihova osnivanja i šef Katedre za primijenjenu lingvistiku i Katedre za semiologiju. U jednom je mandatu obavljao dužnosti pročelnika odsjeka i prodekana za nastavu. Premda je bio redovni profesor, dao je otkaz 1996. godine jer mu je u nacionalističkoj atmosferi bio onemogućen normalan istraživački i podučavalački rad na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[3][4][5]
Od 1996. g. do 2003. g. bio je redoviti profesor lingvistike i semiologije na Institutum Studiorum Humanitatis, Fakultetu za postdiplomske humanističke studije, u Ljubljani, gdje je 1998. g. osnovao postdiplomski i doktorski studij Lingvistika govora i teorija društvene komunikacije i obavljao funkciju koordinatora studija.[5] Opet je postao redoviti profesor na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.[5]
Objavio je 226 radova iz područja opće i teorijske lingvistike, povijesti lingvistike, semiologije, primijenjenje lingvistike i klasične filologije (od toga 36 u obliku knjiga ili samostalnih monografija), sudjelovao je na većem broju znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu, te vodio nekoliko znanstvenih projekata[6][7] u Hrvatskoj i Sloveniji. Osim redovite nastavne djelatnosti na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima, držao je predavanja i u Pragu (CEU), Parizu (Sorbonne), Trstu (Scuola superiore per traduttori e interpreti), Sarajevu, Novom Sadu. Bio je mentor većem broju doktoranata i magistranata u Zagrebu i u Ljubljani. Škiljanovi bivši studenti i kasniji profesionalni jezikoslovci ističu kao temeljnu karakteristiku njegovih predavanja "metodički dobro koncipiran način prenošenja znanja" na poslijediplomskim studijima kojima je bio voditelj.[8] Za knjigu Mappa mundi osvojio je 2006. nagradu Kiklop.
Nakon duge i teške bolesti, umro je u Zagrebu 21. srpnja 2007.
Prijevodi
uredi- Iz grčke lirike, 1975.
- Gaj Valerije Katul: Pjesme, 1979., 1987., 1996.
- Izbor iz starogrčke lirike, 1981.
- Aristofan: Ptice, 1985.
- Rimski cvjetovi, 1985., 2009.
- Ljubavne igre = Paignia erotika, 1986.
- Heronda: Mimijambi, 1990.
- Dionizije Tračanin: Gramatičko umijeće, 1995.
- Herodot: Povijest, 2000., 2007.
- Boj žaba i miševa / Natjecanje Homera i Hesioda, 2004.
- Grčka lirika, 2008.
- Ciceron: Podjele u govorništvu, 2011.
- Ciceron: Govor za pjesnika Arhiju, 2012.
Djela
uredi- Dinamika jezičnih struktura, 1976.
- Govor realnosti i realnost jezika, 1978.
- Pogled u lingvistiku, 1980., 1985., 1987., 1994. (izmijenjeno izdanje)
- Orbis Romanus 1: Početni udžbenik latinskog jezika, 1982. i više kasnijih izdanja (s Damirom Salopekom i Zlatkom Šešeljem)
- Orbis Romanus 2: Udžbenik latinskog jezika, 1985. i više kasnijih izdanja (D. Salopek, Z. Šešelj)
- Troja i kako je steći, 1985. (s grupom autora, glavni urednik Zlatko Šešelj)
- U pozadini znaka: Esej iz semiologije značenja, 1985.
- Jezična politika, 1988.
- Lingvistika svakodnevice, 1989.
- Kraj lingvistike?, 1991.
- Dijalog s antikom: Eseji iz antičke lingvistike, 1992.
- Varon i Kvintilijan: Dva antička lingvista, 1995.
- Leksikon antičkih autora, 1996. (urednik)
- Javni jezik, 2000.
- Govor nacije: Jezik, nacija, Hrvati, 2002.
- Leksikon antičkih termina, 2003. (urednik)
- Mappa mundi, 2006.
- Vježbe iz semantike ljubavi, 2007.
- Opuscula philologica, 2009.
Izvori
uredi- ↑ Škiljan, Dubravko. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 15. listopada 2024.
- ↑ Objavljen u obliku članka 1984. u Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku, 77 (1984) pod naslovom La langue grecque des monuments salonitains de la basse-Antiquité, str. 265-272.
- ↑ Eschbach, A.; Hess-Lüttich, E.; Trabant, J. 1996. Erklärung der Kodikas/Code-Redaktion zum Artikel von Dubravko Škiljan. Kodikas/Code. Ars Semiotica (njemački). Tübingen. 19 (4): 391
- ↑ Slapšak, Svetlana. 19. rujna 2017. Okolina jezika. Peščanik. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. rujna 2017. Pristupljeno 2. srpnja 2024..
Pisala sam dakle Dubravku Škiljanu iz Amerike, i dobila njegov odgovor – još uvek čuvam pismo – sa rečenicom "Izvadite me odavde".
- ↑ a b c Gudžević, Sinan. 25. srpnja 2017. Dubravku Škiljanu. Novosti. Zagreb. ISSN 1845-8955. Pristupljeno 17. veljače 2025..
[...] morao je 1996. napustiti odsjek za lingvistiku. Nacionalisti i konformisti su ga doveli dotle da se povuče. [...] Rastko Močnik ga je pozvao da pređe u Ljubljanu [...]
- ↑ Svjetovi Dubravka Škiljana (PDF). Zarez. Druga strana. Zagreb. (271–272): 35. 10. prosinca 2009.
- ↑ Redakcija Arkzina. 24. veljače 1995. Nemoguće je dokazati da su hrvatski i srpski dva različita jezika: razgovor s Dubravkom Škiljanom. Arkzin. Zagreb. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. rujna 2012. Pristupljeno 14. ožujka 2021.
- ↑ Kordić, Snježana. 2004. Jezik kao zastava (PDF). Književna republika. Zagreb. 2 (1–2): 224–229. ISSN 1334-1057. (CROSBI). (NSK). Pristupljeno 31. svibnja 2023.. str. 224:
Oni koji su imali sreću da pripadaju generaciji postdiplomaca lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kada je voditelj tog studija bio D. Škiljan znaju koliko su zakinute kasnije generacije postdiplomaca. Jedna od vrijednosti njegovih predavanja je ta da su studenti prilikom upoznavanja s dosezima svjetske lingvistike usmjeravani predavačem imali mogućnost, ako žele, naučiti misliti svojom glavom bez slijepog povođenja za domaćim autoritetima.
Vanjske poveznice
uredi- Ivanjek, Željko. 22. srpnja 2007. Jezikoslovac koji je pričom nadrastao granice svoje struke. Jutarnji list. Zagreb. ISSN 1331-5692. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. svibnja 2012. Pristupljeno 24. kolovoza 2022.
- Zarez br. 271-272 (2009.), tema broja: Svjetovi Dubravka Škiljana