Dubravko Škiljan

hrvatski lingvist

Dubravko Škiljan (Zagreb, 31. listopada 1949. — Zagreb, 21. srpnja 2007.), hrvatski jezikoslovac, semiotičar, filolog i prevoditelj. Nijekao je da su hrvatski i srpski različiti jezici.[2]

Dubravko Škiljan
Rođenje Zagreb, 1949.
Smrt Zagreb, 2007.
Nacionalnost Hrvat
Obrazovanje Sveučilište u Zagrebu
Poslodavac Sveučilište u Zagrebu
Zanimanje Jezikoslovac
Titula dr. sc.
Rođaci ban Ivan Mažuranić, predak ; spisateljica Ivana Brlić-Mažuranić, prabaka[1]
Portal o životopisima

Životopis

uredi

U Zagrebu je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1972. g. opću lingvistiku te latinski i grčki jezik s književnostima (kao dva B-predmeta), magistrirao je 1974. g. iz područja arheologije (s temom: "Grčki jezik spomenika kasnoantičke Salone"),[3] a 1976. g. obranio je doktorat (tema: "Lingvistika i dijalektika") iz opće lingvistike.

Od 1972. g. radio je kao profesor latinskog i grčkog na osnovnoj školi, od 1974. g. na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, a od 1977. g. bio je stalno zaposlen, najprije kao asistent, a zatim kao docent (od 1977.), izvanredni profesor (1981.) i redoviti profesor (1986., ponovo izabran 1992.), na Odsjeku za opću lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U tom je razdoblju bio šef Katedre za opću lingvistiku, a nakon njihova osnivanja i šef Katedre za primijenjenu lingvistiku i Katedre za semiologiju. U jednom je mandatu obavljao dužnosti pročelnika odsjeka i prodekana za nastavu. Premda je bio redovni profesor, dao je otkaz 1996. godine jer mu je u nacionalističkoj atmosferi bio onemogućen normalan istraživački i podučavalački rad na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[4]

Od 1996. g. do 2003. g. bio je redoviti profesor lingvistike i semiologije na Institutum Studiorum Humanitatis, Fakultetu za postdiplomske humanističke studije, u Ljubljani, gdje je 1998. g. osnovao postdiplomski i doktorski studij Lingvistika govora i teorija društvene komunikacije i obavljao funkciju koordinatora studija. Opet je postao redoviti profesor na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Od 1972. g. do danas objavio je oko 250 radova iz područja opće i teorijske lingvistike, povijesti lingvistike, semiologije, primijenjenje lingvistike i klasične filologije (od toga 36 u obliku knjiga ili samostalnih monografija), sudjelovao je na većem broju znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu, te vodio nekoliko znanstvenih projekata[2] u Hrvatskoj i Sloveniji. Osim redovite nastavne djelatnosti na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima,[5] držao je predavanja i u Pragu (CEU), Parizu (Sorbonne), Trstu (Scuola superiore per traduttori e interpreti), Sarajevu, Novom Sadu. Bio je mentor većem broju doktoranata i magistranata u Zagrebu i u Ljubljani. Svojom knjigom Mappa mundi osvojio je 2006. nagradu Kiklop.

Nakon duge i teške bolesti, umro je u Zagrebu 21. srpnja 2007.

Prijevodi

uredi

Aristofan: Aharnjani
Aristofan: Oblaci
Aristofan: Ose
Aristofan: Ptice
Boj žaba i miševa
Dionizije Tračanin: Gramatičko umijeće
Herondas: Mimijambi
Gaj Valerije Katul: Pjesme

Djela

uredi


1976. Dinamika jezičnih struktura
1980. Pogled u lingvistiku
1985. U pozadini znaka
1988. Jezična politika
1991. Kraj lingvistike?
2000. Javni jezik
2002. Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati[5]
2006. Mappa mundi
2007. Vježbe iz semantike ljubavi

Izvori

uredi
  1. Ivanjek, Željko. 22. srpnja 2007. Jezikoslovac koji je pričom nadrastao granice svoje struke. Jutarnji list. Zagreb. ISSN 1331-5692. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. svibnja 2012. Pristupljeno 24. kolovoza 2022.
  2. a b Redakcija Arkzina. 24. veljače 1995. Nemoguće je dokazati da su hrvatski i srpski dva različita jezika: razgovor s Dubravkom Škiljanom. Arkzin. Zagreb. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. rujna 2012. Pristupljeno 14. ožujka 2021.
  3. Objavljen u obliku članka 1984. u "Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku", 77 (1984) pod naslovom "La langue grecque des monuments salonitains de la basse-Antiquité, str. 265-272
  4. Eschbach, A.; Hess-Lüttich, E.; Trabant, J. 1996. Erklärung der Kodikas/Code-Redaktion zum Artikel von Dubravko Škiljan. Kodikas/Code. Ars Semiotica (njemački). Tübingen. 19 (4): 391
  5. a b Kordić, Snježana. 2004. Jezik kao zastava: prikaz knjige Dubravka Škiljana, Govor nacije: jezik, nacija, Hrvati (PDF). Književna republika. Zagreb. 2 (1–2): 224–229. ISSN 1334-1057. (CROSBI). (NSK). Pristupljeno 5. rujna 2020.